1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Bruxelles – omiljeni grad lobista

Dave Keating21. srpnja 2015

Glavni grad Belgije je prešao put od političke beznačajnosti do mjesta na kojem djeluju lobisti iz cijelog svijeta. Jedino u Washingtonu ima više djelatnika čiji je posao da „objasne“ parlamentarcima svoju poziciju.

https://p.dw.com/p/1G28n
Foto: bilderbox

Nema tu mnogo skrivanja. Samo četvrtkom uvečer izađete na Place du Luxembourg, odmah ispred Europskog parlamenta u Bruxellesu, i vidjet ćete desetine lobista i europskih parlamentaraca ili službenika Europske komisije na „neformalnim“ sastancima. Prije deset godina ovo je bio usnuli trg belgijske prijestolnice s jednim jedinim kafićem. Živnuo je dolaskom lobista iz cijelog svijeta. Ritual četvrtkom uvečer čak ima i prigodan naziv – Plux (skraćeno od Place du Luxembourg). Cinici bi rekli da „pluxing“ četvrtkom čini samu srž političkog života u belgijskom glavnom gradu.

Nigdje u Europi nema više lobista nego u Bruxellesu. S njihovim brojem raste i zabrinutost za demokraciju. Zato je i Jean-Claude Juncker prilikom preuzimanja Europske komisije obećao transparentnost i zatražio od viših službenika Komisije da detaljno obavijeste javnost s kim se i kada sastaju. „Ovi podaci su dostupni šest mjeseci unatrag, tako da smo pomislili da je dobar period da napravimo presjek stanja i vidimo s kim se sastaju europski povjerenici“, kaže Daniel Freund, politički direktor organizacije Transparency International (TI).

Place du Luxembourg
Place du LuxembourgFoto: DW

Ta organizacija je razvila interaktivnu bazu podataka integritywatch.eu na kojoj se nalaze svi poznati sastanci europskih službenika. Tu se može pretraživati po imenima osoba ili imenima firmi te ključnim riječima. Ako recimo unesete pojam Croatia vidite da su se članovi Zaklade Hannsa Seidela dva puta našli s članovima Komisije.

Prvo biznis

Čak 75 posto svih sastanaka otpada na lobiste „krupnog kapitala“. Mnogo manje sastanaka otpada na nevladine organizacije ili crkve, dok se političari u samo dva posto slučajeva sastaju sa predstavnicima lokalnih vlasti. Ako se promatraju pojedinačne firme, najagilniji su lobisti Googlea i General Electrica. Te dvije kompanije troše i najviše novca za lobiranje po Bruxellesu – po 3,5 milijuna eura godišnje. Tu se računaju plaće osoblja, poslovni prostor i organizacija događaja.

Ipak, još više sastanaka su održali predstavnici moćnog udruženja BusinessEurope koja okuplja velike europske poslodavce. Glavni tajnik te asocijacije Markus Beyrer kaže da su sastanci sa zastupnicima važni kako bi oni znali kakve posljedice imaju zakoni koje donose. „Na koncu konca, bilo bi čudno da nemamo veliki broj kontakata s visokim predstavnicima europskih institucija. Radimo svoj posao i radimo ga dobro“, kaže on za DW. „Morate znati da najveći broj europskih regulativa pogađa unutrašnje tržište, što znači da su to zakoni koji utječu na naš biznis. Ne možete donositi te zakone ako nemate potrebno znanje.“

Tko kome kakvo „znanje“ prenosi? Baza podataka postala je moćno oruđe novinara koji sada mogu pratiti koje kompanije posebno lobiraju pred glasovanje o nekom određenom zakonu. Portal Politico je u svibnju počeo objavljivati tjedni pregled lobiranja u Bruxellesu. James Panichi koji sudjeluje u pisanju tog pregleda (newslettera) kaže da je EU u tom pogledu daleko transparentniji nego mnoge države. „Dolazim iz Australije gdje ne postoji nikakva transparentnost. Tamo sam navikao da je lobiranje obavijeno velom tajne“, kaže on za DW.

Grčki premijer Tsipras i šef Europske komisije Juncker
Grčki premijer Tsipras (l.) i šef Europske komisije JunckerFoto: Reuters/Y. Herman

Misteriozno Vijeće

No nisu svi oduševljeni ovom idejom „prozirne“ demokracije. Dok su se članovi Europske komisije i Europskog parlamenta obvezali na transparentnost, Vijeće ministara EU-a je to odbilo. Ovaj skup resornih ministara ili šefova država i vlada Unije smatra se najmoćnijom ogrankom europske izvršne vlasti. „Vijeće ne mora objavljivati ama baš ništa. Nemamo ni predstavu u kojoj mjeri lobisti kontaktiraju Vijeće ministara i to je veliki problem“, kaže Panichi.

Komisija predlaže zakone, ali parlament i prije svega Vijeće ministara mogu mijenjati ili blokirati prijedloge. Uz to, studije su pokazale da se predstavnici članica EU-a u Bruxellesu ponašaju mnogo tajnovitije nego što to čine kod kuće. „Vijeće je daleko najmanje transparentna institucija.“, kaže Daniel Freund iz TI-ja. „U travnju smo objavili izvještaj u kojem uspoređujemo transparentnost tri glavne grane vlasti u Bruxellesu s transparentnošću vlada u 19 članica Unije. Jedino vlada Slovenije kod kuće transparentnije radi od Europske komisije. I Europski parlament je negdje u sredini liste. Ali Vijeće EU-a je na dnu, uz vlade Mađarske i Cipra.“

Freund u razgovoru za DW kaže da bi veliki igrači iz Vijeća EU morali prihvatiti činjenicu da nemaju samo izvršnu vlast, već da sudjeluju i u zakonodavstvu EU-a, što ih čini odgovornima i pred građanima zemlje iz koje dolaze, ali i drugim Europljanima. „Nadam se da se više neće kriti iza onoga: ali ja odgovaram pred parlamentom moje zemlje. Njihove odluke utječu na 300 milijuna građana. EU mora biti lider u transparentnosti pogotovo što Bruxelles djeluje mnogo dalje od nacionalnih parlamenata. Izgleda da je nova ekipa Europske komisije to shvatila“, kaže Freund.

Jasno je da baza podataka koja nudi pregled sastanaka s lobistima nije potpuna ukoliko ne obuhvati i kontakte Vijeća ministara. Ali u TI-ju se nadaju da će postojanje baze natjerati sve koji su uključeni u proces donošenja europskih zakona da to čine doista – transparentno.