1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Bruxelles pred prometnim kolapsom

Doris Pundy12. ožujka 2016

Promet u Bruxellesu je gust, baš kao i u drugim europskim metropolama. Ispod grada se nalazi mreža tunela koja je toliko dotrajala da prijeti opasnost od urušavanja.

https://p.dw.com/p/1IC5X
Foto: DW/D. Pundy

Poput mračnih kanala provlače se gradom tuneli, sa svojim teškim, niskim betonskim svodovima; prometne trake su uske, neosvijetljene; katkada „bježe“ u stranu, u smjeru koji na trenutak otkrije loše osvijetljena ploča, a često se iznenada križaju i zapletu... Onaj tko ne poznaje mrežu automobilskih tunela u Bruxellesu u njima se lako može izgubiti.

Akutna opasnost

Ovi tuneli, dužine više od deset kilometara, predstavljaju žilu-kucavicu gradskog prometa. U gradu s nešto manje od milijun stanovnika tim tunelima svakog dana prođe više od 320.000 ljudi. To je najbolji način da se stigne do središta grada.

Krajem siječnja je došlo do katastrofe koju su kritičari predviđali već godinama: tunel „Stephanie“ koji spaja sjever i jug Bruxellesa zatvoren je iz sigurnosnih razloga. Još gora je situacija s tunelom „Montgomery“: u njemu su se najprije počeli odvaljivati komadi betona, a zatim su stručnjaci utvrdili da se strop spustio za osam centimetara – što je značilo akutnu opasnost od rušenja.

Bruxelles je želio biti svjetski grad

Čitav jad je počeo još 50-ih godina, kaže Michel Hubert, profesor urbanističkog planiranja iz Bruxellesa. Tada je počelo kopanje prvih automobilskih tunela i to za svjetsku izložbu Expo 1958. Trebalo je omogućiti da posjetitelji izložbe iz središta grada što brže stignu do Atomiuma u zapadnom dijelu grada. Prebacivanje velikog dijela prometa pod zemlju značilo je i povratak starog sjaja povijesnim dijelovima gradske jezgre.

„Prometni sustavi kakvi su tada građeni u SAD-u smatrani su naprednima pa su ih političari i javnost dočekali s entuzijazmom“, kaže profesor Hubert i dodaje da je taj koncept potisnuo u drugi plan javni gradski promet koji je inače dobro funkcionirao.

Michel Hubert
Hubert: "Za obnovu se izdvaja premalo novca"Foto: DW/D. Pundy

„Ovi tuneli su građeni za vječnost“, objašnjava profesor, „ali nitko nije očekivao da će im biti potrebno tako intenzivno održavanje“. Održavanje u koje je uloženo premalo novca. „Kada je trebalo graditi prestižne objekte, političari bi odmah bili tu; održavanje, međutim, ni za koga više nije bilo seksi...“

Osim toga, planovi za razvoj grada su samo pojačali potrebu za povezivanjem periferije i centra: stare stambene zgrade u centru su zamijenili poslovni neboderi, a stanovnici gradske jezgre su preseljeni na rub grada. Probijeni su novi tuneli.

Nema političke volje

Nekoliko desetljeća kasnije nitko se ne smatra odgovornim za sadašnju katastrofu. Formirana je istražna komisija koja bi trebala ozbiljno proučiti što se zbog čega događalo. Na prvim saslušanjima sadašnji i bivši gradski dužnosnici su samo prebacivali krivicu jedan na drugog.

Ulaz u tunel "Leopold II"
Ulaz u tunel "Leopold II"Foto: DW/D. Pundy

„Potrebna nam je trezvena rasprava koncentrirana na pronalaženje rješenja“, smatra Jeroen Verhoeven, predstavnik građanske inicijative BRAL: „Problem s renoviranjem tunela je u tome što je potreban ogromni iznos da bi se očuvao Status Quo. Ali, to još nije rješenje za veće probleme. Osim toga, tako veliko javno ulaganje u jedno renoviranje ne može se dobro prodati biračima, pogotovo ne s ovako tankim budžetom.“

Razlog zbog koga je proračun grada Bruxellesa tako tanak je jednostavan: „U Belgiji plaćamo porez tamo gdje živimo, a ne i tamo gdje radimo“, kaže Verhoeven i dodaje: „A budući da su se svi koji su to sebi mogli priuštiti odselili u lijepa predgrađa, u središtu grada žive samo ljudi s manjim primanjima.“

Izaći iz negativne spirale

Petak poslije podne. Vozimo se prema jugu gdje se nalaze predgrađa s lijepim vilama. Promet je sve gušći; sve češće se zaustavljamo i, na kraju, pred ulazom u zatvoreni tunel „Stephanie“, ostajemo u totalnom kolapsu.

Jeroen Verhoeven
Verhoeven traži ozbiljnu raspravuFoto: DW/D. Pundy

„Potrebne su nam hitne mjere za izlazak iz ove negativne spirale“, prenosi profesor Hubert. „Naši političari konačno moraju dati realistične prijedloge koji se mogu provesti u djelo brzo i s malo novca.“ Aktivist Verhoeven predlaže: „Najjednostavnije bi bilo da se otvore autobusne linije za koje bi bile rezervirane posebne prometne trake, a autobusi bi vozili u kratkim intervalima između centra i predgrađa.“ To bi bila neka vrsta brze pomoći, jer zbog stalnih političkih rasprava nikako da se počne s realizacijom velikih projekata.