Budućnost odnosa Washingtona i Berlina

Prijepor s Irakom u kojem je njemački kancelar Gerhard Schroeder zajedno s francuskim predsjednikom Jacquesom Chiracom jasno stao protiv Busha, dovelo je njemačko-američke odnose u jednu od najtežih kriza u poslijeratnom razdoblju. Nakon toga, s obje je strane došlo do velikih napora kako bi se popravila učinjena šteta. Njemačka je pojačala svoj vojni angažman u Afganistanu, provodi obuku iračkih policajaca i vojnika, te se zajedno sa svojim europskim partnerima trudi odgovoriti Iran od njegovog spornog atomskog programa.

U novonastalim njemačkim političkim okolonostima pojavila se nada kako bi s Angelom Merkel na mjestu saveznog kancelara mogla ponovno biti uspotavljena stara bliskost u odnosima ove dvije zemlje. Ona važi za «proameričku partnericu s kojom je jednostavno razgovarati», kaže Jeremy Shapiro, stručnjak za europska pitanja s Brookings instituta u Washingtonu. Dodaje kako je Schroeder u situaciji oko Iraka prekinuo s tradicionalnom njemačkom vanjskom politikom, i to kao svojevrsni posrednik između SAD-a i Francuske. Od Merkel se sada može očekivati da će te nove odnose sada nastojati još više uravnotežiti, kako bi se izbjegla prevelika ovisnost o Parizu.

Najvjerojatnija Schroederova izazivačica u Washingtonu je još prilično nepoznata, doduše nešto malo pozornosti izazvao je njezin članak pod naslovom «Schroeder ne govori u ime svih Nijemaca», objavljen u veljači 2003. u Washington Postu. Međutim, američka je vlada do sada i nije shvaćala ozbiljno. Tijekom svoga posjeta Mainzu, Bush se jest sastao s Merkel, kao sa šeficom oporbe, ali sastanak je potrajao tek petnaestak minuta i njih se dvoje tek moraju upoznati.

Međutim, poznavatelji europskih prilika američkog su predsjednika upozorili da od Merkel ipak ne očekuje previše, budući da, s obzirom na jasan stav većine njemačkog stanovništva protiv rata u Iraku, ona ne bi mogla njemačku vojsku poslati da tamo ratuje. Predviđaju i to da bi njezinim dolaskom na čelo njemačke vlade mogao biti otvoren i sukob po pitanju Turske. Naime, ona je odlučna protivnica turskog članstva u Europskoj uniji.