Bungalov kao zaštićeni spomenik
20. travnja 2009
Nije uopće bilo atmosfere“, prisjeća se Helmut Kohl svog dugogodišnjeg doma u Bonnu – kancelarskog bungalova. U privatnim odajama su njegovi sinovi morali spavati na gumenim madracima jer za krevete nije bilo mjesta. To je prije bila jedna „apsurdna građevina“ nego stan prilagođen za kancelara. Ali ipak je Kohl tamo dugo izdržao – punih 15 godina i nije se želio iseliti, kada je 1998. izgubio na izborima. Odnedavno svatko ima priliku razgledati bungalov jer je građevina iz 60-tih godina u stilu klasične moderne po prvi puta otvorena za javnost.
Transparentnost i modernost
Kuća koja je zaštićeni spomenik posljednje dvije godine se, u suglasnosti s Kancelarskim uredom u Berlinu obnavljala i renovirala sredstvima zaklade Wüstenrot . Sada ju je Muzej njemačke povijesti uzeo pod stalni postav i u planu su razne manifestacije.
Nakon Ludwiga Erharda, bungalov su koristili Kurt Georg Kiesinger, Willy Brandt, Helmut Schmidt i Helmut Kohl. Ovdje su objedovali državni dužnosnici, slavile su se izborne pobjede, raspravljalo se o krizama i koalicijama. Slike i dokumenti u predvorju podsjećaju na boravak britanske kraljice Elizabete II. ili na sovjetskog državnog šefa Mihaela Gorbačova.
Za razliku od službenih rezidencija u ostalim državama, kancelarijski bungalov nije bio zamišljen kao simbol političke moći. Arhitekt Sepp Ruff je zamislio bungalov kao građevinu transparentne arhitekture, otvorenu prema svijetu, otvorenu za razmjene i susrete, a namještaj iz Miller kolekcije kao i izabrani umjetnički radovi pojačavali su dojam modernosti. Kuća ima 225 kvadratnih metara, nalazi se u središtu velikog parka s pogledom na Rajnu, a stakleni zidovi osiguravaju mnogo svjetla i kontakt s prirodom.
Skoro cijelo jedno desetljeće je plosnata građevina stajala prazna. Zaklada Wüstenrot je za popravak i uređenje izdvojila oko 2,2 milijuna eura – skoro dvostruko više nego što je svojedobno koštala novogradnja.
“Neiseljivi“ Kohl
Kancelar Ludwig Erhard si je 1964. sa sagrađenim bungalovom ispunio vlastiti san o modernoj građevini. Bungalov je služio kao dopuna njegovim službenim prostorijama obližnje klasicističke palače Schaumburg, ali mu je priskrbio i neke kritike, iako, osim malenog bazena nije imao nekih ekstravagantnih obilježja.
Uređenje je djelovalo hladno i funkcionalno. Kancelaru Williju Brandtu se, međutim, staklena građevina nije sviđala. Radije je boravio sa svojom ženom i sinovima u službenoj vili Ureda za vanjske poslove te koristio samo reprezentativne prostorije.
Gerhard Schröder (1998/99) je također dijelio isto mišljenje s Brandtom. U privatnom dijelu je dugo vremena živio jedino Kohl. Za 142 kvadratnih metara koje je koristio morao je čak plaćati i najamninu, koja je prema Kohlu bila „vrlo visoka“.(ij/dpa)