Buntovni građani BiH polako se bude

Miodrag Dakić je u svom elementu. Ovaj 43-godišnjak raširenih ruku stoji na jednoj prostranoj zelenoj površini u srcu Banjaluke. Građanski aktivist i borac za zaštitu životne sredine govori o uloženim naporima, neprospavanim noćima, neumornoj akciji građana i njegovih kolega iz "Centra za životnu sredinu Banjaluka". Srpska pravoslavna crkva je baš na tom mjestu htjela izgraditi još jedan hram; iako u neposrednoj blizini već postoje tri crkve, a ova, jedna od posljednjih zelenih površina, postala bi žrtva ilegalne gradnje.

Predstavnici crkve nisu navikli na to da im netko pruža otpor, kaže Dakić. "Pozicija crkve u našem društvu je vrlo, vrlo jaka." A to ima svoje povijesne razloge kaže Dakić u razgovoru za DW. "Do 90-ih godina crkva istina nije bila zabranjena, ali je bila zapostavljena. Onda je došao rat i uspon nacionalističkih struja." Crkva, kao predstavnica pravoslavnih kršćana, dakle Srba u ovoj zemlji, od toga je žestoko profitirala. "Danas se u načelu nitko ne suprotstavlja njezinim odlukama", priča Dakić.

Crkva i država - jedna (ne) sveta alijansa

Dejtonski sporazum je 1995. podijelio Bosnu i Hercegovinu na dva entiteta. Banjaluka je glavni grad Republike Srpske u kojoj danas većinski žive Srbi. A crkva nije samo stvar identiteta i u zajedničkoj igri s politikom formira jedan konglomerat moći kojem se teško suprotstaviti. Jedan primjer za to je i građevinski projekt na javnoj površini; da se o tome povede javna rasprava u Europi i Njemačkoj je normalna stvar, ali ne i u Banjaluci, u gradu u kojem se odluke često donose iza zatvorenih vrata.

Charlotte Hermelink je rukovoditeljica Goethe Instituta u BiH, koja Dakiću odaje svako poštovanje za njegove napore s obzirom na (ne) svetu alijansu crkve i države. Njegova praksa proširila se u cijeloj zemlji. "Ovdje je uvriježeno mišljenje da je politika nešto loše, korumpirano, ali nešto protiv čijih se odluka ništa ne može učiniti." Ljudi ovdje uopće nisu navikli na to, kaže Hermelink, da vrijedi njihovo mišljenje i da smiju suodlučivati.

Zemlja kao "Captured State"

Miodrag Dakić i njegove kolege su na početku kampanje iskusili ove 'kulturne specifičnosti' svojih zemljaka. Unatoč ogromnoj sumnji jednog velikog dijela stanovništva da su planovi za gradnju crkve u redu, malo tko se htio priključiti prosvjedima. Ali Dakić i njegovi kolege nisu posustajali. Lijepili su plakate, organizirali tribine, javne rasprave, prikupili su preko 5.000 potpisa protiv ovog projekta i na kraju su završili na sudu. A sud je odlučio u njihovu korist. Presuda je bila potpuni uspjeh za aktiviste, presedan i novica u povijesti grada. U BiH postoji ogroman broj pravnih sredstava kojim se može boriti protiv 'neugodnih' odluka. Ali u praksi skoro da nema primjene, jer najveći broj građana uopće ne zna koja prava imaju.

Za Marion Kraskom, rukovoditeljicu njemačke Zaklade Heinricha Bölla u BiH, to je prije svega pitanje mentaliteta. Političke elite u zemlji su potpuno diskreditirane. "Mi se ovdje susrećemo s fenomenom 'osvojene države', kao što je jedna politička aktivistica na margini jedne konferencije o angažmanu građanskog društva u balkanskim zemljama rekla: 'Politička elita smatra da zemlja pripada njoj, uključujući medije i sve druge resurse", kaže Kraske za DW. "Tako da se na građane koji se žele angažirati gleda kao na faktor remećenja ili čak kao na kriminalce, jer ometaju rad."

Berlin - Pariz - Banjaluka

Veliki građanski prosvjedi kao što su bili na primjer 'Stuttgart 21', kada su tisuće građana prosvjedovale zbog izgradnje novog željezničkog kolodvora i planirane sječe više od 300 stabala, u Bosni i Hercegovini su nezamislivi. Vrlo sporo se razvija osjećaj odgovornosti za javni prostor, odnosno osjećaj za to kako bi gradovi u budućnosti mogli ili trebali izgledati. Charlotte Hermelink polaže nade u naredne godine. "Pogledajte nove generacije. Oni svi upiru pogled u zapadnu Europu. Oni znaju kako se živi u Berlinu, kako u Francuskoj. I oni žele uložiti napore da ostvare prava na takav život."

Ali, Miodraga Dakića nije toliko briga za Berlin i Pariz. Za njega je Banjaluka na prvom mjestu. On je ponosni Bosanac, ponosan je na svoju zemlju, prirodu, mentalitet... Samo se događa, kaže on, da su njegovi zemljaci skloni prebrzom odustajanju... "Mi stalno pokušavamo ljudima objasniti da se postojanost isplati, kao i da se raspitaju što nam omogućavaju naši zakoni barem teoretski." A ako se sve to poklopi, onda se "i u našem sustavu može nešto promijeniti", kaže ovaj aktivist i zadovoljno gleda na netaknuti travnjak koji su spasili od nelegalne gradnje. A sada ga čeka novi projekt. Ovaj put se radi o planu gradnje još jednog trgovačkog centra.