Bush će i dalje prisluškivati građane

Postoje dva zakona. Prvi, Zakon o nadziranju američkih građana putem tajnih službi, usvojen je još 1978. godine i strogo je ograničio špijunažu unutar američkih granica time što je prisluškivanje uvjetovao sudskim dopuštenjem. Taj je zakon donesen nakon što je u aferi Watergate tadašnji američki predsjednik Richard Nixon naredio tajno prisluškivanje telefonskih razgovora određenog kruga osoba.

Drugi je zakon usvojen 2001. godine nakon terorističkih napada od 11. rujna. Njime se predsjedniku države daju široke ovlasti za postupanje protiv država, institucija i pojedinih osoba u okviru suzbijanja terorizma. Na tom se zakonu zasnivao i američki vojni angažman protiv talibana u Afganistanu, a na njega se predsjednik Bush poziva i sada kad se radi o spornim prisluškivanjima građana: «Imam li pravne mogućnost da bih to naredio? Da, u svakom slučaju.»

Krajnje je sporno to što je Kongres zakonom predsjedniku dao posebne ovlasti koje se odnose na slučaj neposredne ozbiljne prijetnje zemlji. Na primjer, kada se jednu osobu osumnjiči za sudjelovanje u terorističkoj zavjeri usmjerenoj protiv SAD-a. No, od terorističkih napada u Americi protekle su četiri godine, pa su zbog toga, smatra profesor na Pravnom fakultetu u Virginiji i bivši službenik CIA-e Fred Hitz, aktualni postupci predsjednika Busha problematični: «Posebne ovlasti proizlaze iz aktualne prijeteće situacije kada se ne zna što se može očekivati. No, nakon nekoliko godina, kada je postalo jasno da se teroristički napadi takvih razmjera neće ponoviti, trebalo bi se ponovo vratiti dosadašnjoj pravnoj praksi.»

A ta praksa jasno predviđa da Vlada za prisluškivanja u zemlji mora imati sudski nalog kojeg izdaje tajni izvanredni sud ukoliko postoji stvarna opasnost. No, u tim akcijama koje su sada izašle na vidjelo taj sudski nalog nedostaje. Unatoč tome, Bush ne smatra da je zaobišao zakone: «Kao prvo, mi političari smo prisegnuli da ćemo se pridržavati zakona. Osim toga, postoji i nadzor američkog kongresa. Mi smo u stalnoj vezi s kongresom.»

Kongres je, doduše, informiran o tajnim prisluškivanjima, ali nije smio o tome javno govoriti. Osim toga, sada se pita nije li se zakonom iz 2001. godine dalo prevelike ovlasti predsjedniku.

John Pike, izdavač internetske informacijske stranice «Global Security» kaže: «Davanjem te ovlasti oni su, bez da su to stvarno željeli, oslobodili predsjednika njegovih državno-pravnih obveza. U stvari mu se signaliziralo da u okviru suzbijanja terorizma može raditi što želi bez obzira na važeće zakone ili kako je «Supreme Court» u prošlosti tumačio pravo.»

Vlada predsjednika Busha opravdala je ratom protiv terorizma čitav niz izuzetaka od pravila: od vojnih sudova u Guantanamu do spornih izručivanja navodnih terorista u takozvane treće zemlje. Američki su sudovi pojedine od tih izuzetaka potvrdili, ali ostale nisu. U slučaju tajnih prisluškivanja američkih građana pravno se razjašnjavanje tek očekuje.