Caravaggio prvi put u Njemačkoj

U düsseldorfskom umjetničkom paviljonu, kunstpalast do 7. se siječnja može razgledati 40 značajnih djela posuđenih iz inozemnih muzeja. Među njima su originali slavnog majstora tehnike chiaroscuro, ali i kopije. Caravaggio je, naime, bio pravi poduzetnik – u njegovoj su se radionici "štancale" slike po njegovom diktatu.

Buntovnik s razlogom

Ubojstva, tuče, pijančevanja i neredi – nevjerojatne priče ispredaju se oko Michelangela Merisija, kojega čitav svijet poznaje pod imenom Caravaggio. Caravaggio ne slovi samo kao buntovnik u privatnom životu, nego i kao revolucionar u svijetu slikarstva na prijelazu iz manirizma u barok, na mijeni 16. i 17. stoljeća. On je provocirao, šokirao, fascinirao. Pozirali su mu radnici, prostitutke i dečki sa "štajge" – za ono vrijeme nešto nečuveno. Svakodnevno i profano u njegovim je djelima postajalo sveto.

Rendgenskom snimkom do autora

Na maloj, ali vrijednoj izložbi u kunstpalastu stoje poredana djela koja se razlikuju samo u sitnim detaljima. Tek rendgenske snimke otkrivaju koja je od tih djela naslikao sam majstor Caravaggio, a koja neki od njegovih šegrta. Caravaggio je, naime, debelo profitirao od mode u 17. stoljeću kada su crkveni i svjetovni uglednici za svoje zbirke naručuvali djela novih zvijezda slikarske scene. Potražnja je bila veća od onoga što je sam majstor mogao realizirati, pa su učenici u njegovoj radionici radili više istih slika. Direktor düsseldorfskog muzeja Jean-Hubert Martin objašnjava: «Mi pokazujemo originale, pokazujemo i slike koje se pripisuju Caravaggiu. To znači, da se vjeruje da ih je on napravio, ali da to nije skroz sigurno. Ono što mi želimo pokazati je da su ta pripisivanja tijekom prošlih godina često bila pogrešna. Povjesničari umjetnosti stalno se svađaju.»

Po autorovom ukusu

To bi se sigurno sviđalo svadljivom Michelangelu Merisiju nazvanog po njegovom rodnom mjestu, Caravaggio. Ubojstvo i brutalni fizički obračuni donijeli su mu puno sudskih procesa i boravaka po zatvorima. Tamo je upoznavao ljudi čija je lica kasnije davao svojim svecima i madonama.
«To su mu predbacivali. A on se htio približiti stvarnosti, ljudima koji su ga odruživali», objašnjava Jean-Hubert Martin koji je zajedno s Jügenom Hartenom na tragovima umjetnikovog genija istražio život i djelo čovjeka koji je iznova incenirao slikarstvo 17. stoljeća: «To je bila revolucija u povijesti slikarstva. Naravno da ljudi iz tog vremena nisu preko noći mogli prihvatiti taj novi način gledanja na svijet, dakle, da se jedan svetac ne mora prikazivati kao idealan čovjek.»
Caravaggio je u 40 godina, koliko je živio, više puta mijenjao mjesto boravka – nekada dobrovoljno, a nekada jer je na to bio primoran. Ti usponi i padovi u njegovom životu odražavaju se i u njegovom djelu. Svjetlo je kod Caravaggia imalo potpuno drukčiju funkciju, drukčiji izvor, drukčije značenje nego što je to do tada bilo uobičajeno. «To su vrlo jaki kontrasti - svjetlo, jako osvijetljene predmete stavlja u prvi plan, a sve ostalo ostaje u tami. To je tipični chiaroscuro efekt u kojemu su kontrasti vrlo jaki, puno jači nego prije. Više to nije idealni svijet u kojem postoji jedno opće, zajedničko svjetlo koje osvijetljava čitavu scenu.»

Mankell&Co. o Caravaggiu

Na njemačku izložbu Caravaggiovog djela nisu se pripremili samo povjesničari umjetnosti, već i književnici. Uz izložbu je pokrenut i projekt u kojem je osam spisateljica i pisaca angažirano da izlože svoje misli, ideje i asocijacije na temu Caravaggia. Rezultat je knjiga kratkih priča, u čijoj su realizaciji sudjelovali, između ostalih, Tanja Kinkel, Andrea Camillieri, Ingrid Noll i Henning Mankell.