Cijela Europa čeka presudu njemačkog Ustavnog suda

Danas (07.09.) cijela Europa s velikom pozornošću čeka na presudu njemačkog Ustavnog suda, gdje se, kako mnogi ističu, donosi presuda o sudbini eura. Njemački ustavni sud mora odlučiti, je li pružanje pomoći Grčkoj u skladu s njemačkim ustavom kao i proširenje zaštitnog kišobrana za euro. To je ujedno i prvi veliki korak u preskakanju prepreke u primjeni odluka šefova država i vlada članica eurozone koja je usvojena na izvanrednom summitu 21. srpnja. Ukoliko bi najviša njemačka sudska instanca prihvaćenu pomoć za Grčku i proširenje europskog kišobrana za euro zaustavila, tada prijeti dramatično zaoštravanje krize eura.

U prijeporu se radi o basnoslovnim iznosima. Na jesen će kreditna jamstva Njemačke za Europski fond za stabilizaciju eura (EFSF) porasti sa 123 milijarde eura na 211 milijardi eura. Time bi Njemačka u slučaju državnog stečaja jedne od zemalja eurozone koje dobivaju pomoć, jamčila s iznosom od dvije trećine svojeg saveznog budžeta. Osim toga, tu su još i bilateralna jamstva za prvi grčki paket u visini od 22.4 milijarde eura.

Od 50 tužbi sud izabrao šest kao "pilotni" proces

Njemački ustavni suci izabrali su od prvotno 50 ustavnih tužbi, izabrali njih šest kao "pilotni" proces. Osim zastupnika u Bundestagu Petera Gauweilera iz bavarske stranke CSU tužbu je podnijelo i pet renomiranih profesora, među njima i ekonomist Joachim Starbatty. Oni smatraju da je pružanje pomoći u suprotnosti s njemačkim ustavom (Grundgesetz), te da je pri tome zaobiđen njemački parlament. Osim toga, smatraju da je prekršeno i europsko pravo i zakoni, jer je unutar Europske unije nastala unija koja jamči i transferira sredstva.

Međutim, niti osobe koje su podjele tužbu ne očekuju da bi ustavni sud mogao zaustaviti dosadašnju pomoć koja je pružena Grčkoj. Isto tako malo je vjerojatno da će suci samo tako prihvatiti planiranu pomoć. Naime, kod europsko-političkih odluka uvijek se radi o raspodjeli ovlasti na relaciji Berlin, Karlsruhe i Bruxelles. Pri tome je njemački Ustavni sud već često puta stavljen na rub sukoba s Europskim sudom.

Njemački ustavni sud protiv Europskog suda

Obje instance zastupaju potpuno suprotna stajališta. Europski sud je uvijek svojim presudama jačao europsku razinu. Tako je sa svojom presudom u slučaju Cassis-de-Dijon iz 1979.godine postavio temelje za europsko unutarnje tržište. Prema toj presudi smiju svi proizvodi koji su proizvedeni u jednoj članice Europske unije prodavati se u svim ostalim članicama EU-a. Osim toga, Europski sud na temelju ustava članica razvija i europska temeljna prava. Zbog svoje aktivne uloge pri europskom ujedinjenju Europski sud se smatra i motorom integracije.

Njemački suci kritiziraju manjak demokracije unutar EU-a

Kritičari predbacuju Europskom sudu da je samostalno proširio svoje ovlasti i to daleko izvan okvira koji je prvobitno za njega zamišljen. Njemački Ustavni sud smatra da je najviši europski sud prema vlastitom interesu transferirao mnoge odluke u Bruxelles. Na taj način raste značenje i moć europskih sudaca, a s druge strane dolazi do neke vrste samoselekcije među sucima. Na europskom sudu rade prije svega suci koji zagovaraju snažniju europsku integraciju.

Njemački ustavni sud u više navrata je izrazio svoje sumnje. Najjasnije se to pokazalo u presudi o Lisabonskom ugovoru iz lipnja 2009. godine. Lisabonskim ugovorom se uređuje suradnja u Europskoj uniji. Suci u Karlsruheu tada su kritizirali manjak demokracije unutar EU-a. Bundestag, njemački parlament i Bundesrat, dom paralmenata njemačkih saveznih pokrajina nisu bili u dovoljnoj mjeri uključeni u prebacivanje prava iz Njemačke u Europsku uniju. Njemački je ustavni sud doduše rekao da Lisabonski ugovor nije u suprotonosti njemačkom ustavu, ali su ukazali da se ubuduće moraju u proces odlučivanja snažnije uključiti i Bundestag i Bundesrat.

Bitno je da Bruxelles „ne prekoračuje svoje ovlasti“, napisali su tada suci u Karlsruheu. Svaka međunarodna organizacija otvara mogućnost „da se stvorene institucije samostalno razvijaju i pri tome pokažu tendenciju svojeg političkog jačanja“.U okviru krize eura sve se odvija u pravcu najvjerojatnijeg porasta moći Bruxellesa. Proširenje Fonda za spašavanje eura EFSF-a je najbolji primjer da je na putu stvaranje europske gospodarske vlade. Zbog toga postoji ne samo u Njemačkoj mnogo glasova onih koji smatraju da njemački Ustavni sud ne bi smio tu borbu prepustiti bez bitke.

Autor: Alen Legović, Bruxelles

Odg.ured: Ž.Telišman