Cjelodnevni boravak kao model uspjeha

Pored velikog debla stoje tri torbe. Nedaleko od njega dječaci jure za loptom. Rano je jutro na jednom hamburškom školskom dvorištu. Nakon ručka i domaće zadaće djeca se zabavljaju. Ostala djeca osnovne škole Rothenstrasse čitaju, igraju se slagalicama ili sviraju. Od završetka ljetnih praznika ova osnovna škola nudi cjelodnevni boravak. Od poslijepodnevnog boravka u školi njeni đaci imaju velike koristi, smatra rektorica Susanne Wagner. "Mnoga djeca koja odlaze kućama poslijepodne ostaju tamo često sama“, kaže ona. Ovako su povjerena "sigurnim rukama".

Od ove godine sve škole u Hamburgu nude cjelodnevni boravak. Školski senator Ties Rabe misli da zato postoje dobri razlozi. „Time ćemo značajno izjednačiti razlike u učenju, te povećati šanse onih koji slabije uče da unaprijede svoje znanje“, ističe ovaj SPD-ov političar. Napokon, Hamburg ima mnogo slabije educiranih učenika, kojima se može pomoći da poboljšaju svoje znanje. "Trenutno 70 posto osnovnoškolaca u Hamburgu sudjeluje u cjelodnevnoj nastavi" kaže Rabe.

Dokazi o poboljšanju vještine čitanja

Kakve pozitivne učinke ima cjelodnevni boravak, još nije znanstveno jasno utvrđeno. Ali postoje prvi pokazatelj. "Kod djece iz obitelji migranata može se u prvom i drugom razredu poboljšati razumijevanje u čitanju" kaže Natali Fischer, znanstvenica koja kordinira hamburški projekt "Studija za razvoj škola s cjelodnevnim boravkom“.

K tomu je jasan pokazatelj da su u drugoj fazi osnovnog školovanja , od petog do devetog razreda ponavljanja rijeđa. Također vidi se i pozitivan učinak u socijalnom ponašanju. " U ovim školama ima manje vandalizma i manje zadirkivanja, odnosno, međusobnog provociranja među učenicima, ukoliko redovito koriste naše ponude kao cjelodnevnog boravka", kaže ona. Naime, učenici nisu dužni cijeli dan ostati u školi, budući da oko 80 posto škola u Hamburgu pripadaju tipu takozvanih otvorenih cjelodnevnih boravaka. Razlika od škola koje nude obaveznu cjelodnevnu nastavu je poslijepodnevna nastava na ovim školama neobavezna i dobrovoljna. Znači, nema nastave već samo pisanja domaćih zadaća uz pratnju odgajatelja i ponuda raznih slobodnih aktivnosti iz područja glazbe, sporta ili jezika. Model otvorene cjelodnevene osnovne škole postoji u različitim pokrajinama Njemačke, između ostalih i u Sjevernoj Rajni Vestfaliji.

Učiti iz njemačkog primjera

Dok u Njemačkoj tek jedna trećina učenika pohađa cjelodnevni školski boravak, slične cjelodnevne škole u europskim zemljama kao i u Aziji i SAD-u polako postaju svakodnevnica. „Ipak, neke zemlje rado primaju savijet o cjelodnevnom boravku od nas“, kaže Fischer. "Iako Francuska ima dugu tradiciju cjelodnevnog boravka u školi, tamo je naglasak samo na održavanju nastave", dodaje ona. Sada treba sagledati i razmisliti kako se može integrirati ponuda slobodnog vremena u postojeći program.

Dobar primjer pomaganja pri učenju useljeničkim obiteljima, prema mišljenju Ulricha Kobera iz zaklade Bertelsamnn, nudi Kanada. "U Torontu postoje škole s posebnim odjelima u kojima su učenici i financijski bolje potpomognuti, tako da su djeca nakon 16 sati i za vrijeme praznika individualno zbrinuta“, kaže programski direktor odjela za integraciju i obrazovanje. Također se dokumentirano prati da su djeca u dvije do tri godine napravila ogroman napredak.

Hamburški senator kritizira

Hamburg se nada istom efektu. „Prebacivanjem osnovne škole na cjelodnevni boravak, omogućilo bi se i djeci iz obitelji sa slabijim financijskim mogućnostima da sudjeluju na sportskim i kulturnim izvanškolskim aktivnostima“, kaže školski senator Rabe.

Ipak, promjena sustava u Hamburgu ne teče glatko. Iz razgovora s roditeljima doznaje se da su uvjeti u mnogim školama u poslijepodnevnim smjenama vrlo kaotični. Brigu o domaćim zadaćama preuzimaju često pomoćno osoblje, odnosno, volonteri umjesto učitelja. Prije svega nedostaje prostora i osoblja, upozoravaju vijeća roditelja u mnogim osnovnim školama u jednoj peticiji.

Suradnja odgojitelja i učitelja

Kritizira se i kvaliteta ponude slobodnog vremena. "Djeca žele nešto novo naučiti, žele izazove" kaže Natalie Fischer. To ne može postići sam odgojitelj, u školi treba angažirati partnera kao na primjer neko sportsko društvo, muzičku školu ili učitelja jezika . Ona smatra kako su širom zemlje uvjeti slabi.

Stručnjak za školstvo, Kober pak poziva na više zajedničke izobrazbe za odgajatelje i učitelje. „Nije dovoljno prijepodne poučavati, a poslijepodne samo biti uz djecu“, naglašava on. Mnogo bitnije je da se kvalitetno spoji prijepodnevni i poslijepodnevni dio dana. Taj cilj slijedi i ravnateljica škole Susanne Wagner u svojoj osnovnoj školi. Tijekom školskog posjeta Nizozemskoj i Danskoj oduševila se radom multiprofesionalnih timova. "Dobra stara učionica tamo više ne postoji", kaže ona i dodaje kako je umjesto nje stvoren jedan zajednički radni prostor za sve u ozračju bolje komunikacije.

Iako još sve to ne postoji u školi Rotenstrasse, ipak se osjećaju promjene u komunikaciji između učitelja i odgajatelja. Odgajatelj Axel Claussen kaže da sve više učitelja s njim razgovara o svakom pojedinom djetetu. "Mi doživljavamo djecu sasvim drugačije nego učitelji u nastavi", kaže on.

A za to vrijeme, djevojčice iz prvog razreda slikaju, bojaju i lijepe...U susjednoj prostoriji Zohara iz 4c razreda udobno se smjestila sa svojom školskom kolegicom. Za nju je potpuni novitet ne ići kući poslije škole. Ali to joj se sviđa. Posebno joj je drago da joj oko domaće zadaće sada pomaže njena učiteljica. "Kod kuće za to obično nema vremena“, kaže Zohara.