Crkveni katalog pitanja o pomoći u smrtnom času

Prema odredbi koja je na snazi od rujna 2009., liječnici i medicinsko osoblje je dužno poštivati volju pacijenta kada on odredi kako ne želi umjetno održavanje na životu, ako je bolest tijelo pacijenta već dovelo do toga da bez umjetnih mjera više ne može živjeti. To zvuči jasno i nedvosmisleno, ali samo na prvi pogled. Iskustvo je pokazalo da još uvijek postoji čitav niz pitanja o kojem pacijenti, dok su još pri zdravoj svijesti, uopće niti ne razmišljaju.

Prvo pitanje: tko će se brinuti?

To je ponukalo obje velike kršćanske crkve u Njemačkoj, katoličku i evangeličku da zajedno izrade čitav katalog pitanja kako bi se izbjegle nedoumice. Jer već prva jest - tko će se brinuti o toj volji? Zakonski propis nalaže da je dovoljna i pisana odluka. Biskup Jochen Bohl, dopredsjednik Vijeća evangeličke crkve u Njemačkoj: "Odluka o liječenju se u slučaju nužde može samo poštivati ako postoji netko, tko će se založiti za njeno poštivanje. Zato je najvažnije pitanje koje se u toj odluci treba odlučiti: Tko će odlučiti umjesto mene, ako ja više nisam u stanju donijeti odluku?"

To je tek jedno od čitavog niza pitanja u upitniku kojeg su obje crkve dale tiskati u čak pola milijuna primjeraka i koji bi, ispunjen i ovjeren, trebao dati detaljne naputke, koje medicinske postupke ta osoba ne želi. Jer i njemačke crkve u ovoj zemlji imaju čitav niz bolnica i medicinskih institucija i vidjelo se kako niti uz potpisanu odluku, često nije jasno što se treba učiniti, a što je ono što pacijent nije želio. Predsjednik njemačke biskupske konferencije, nadbiskup Robert Zollitsch: "Iskustvo je pokazalo da se kraj života ne može detaljno planirati ni pacijentovom odlukom, niti se mogu pravno razraditi svi detalji."

Smrt se teško može planirati unaprijed

Zato je u katalogu, kojeg su crkve zajedno predstavile u Kölnu ove srijede (27.1.), detaljno razmotreno, koje postupke i koje aparate za umjetno održavanje života ta osoba želi, a koje više ne želi. Naravno, tu se ne postavlja pitanje aktivne pomoći, dakle davanje sredstava koja će donijeti smrt pacijentu - takvu "pomoć" odbijaju obje crkve.

Ali u katalogu se pojavilo i pitanje kojeg katolička crkva nije uopće željela postaviti: da li ta osoba, ako zapadne u takozvanu "budnu komu", i dalje želi biti umjetno hranjena? Nadbiskup Zollitsch: "Tu se radi samo o puštanju da se umre, a ne o inicijativi nekome pomoći da umre. To je razlika, a za nas 'budna koma' nije faza umiranja, nego razdoblje u kojem se još može pomoći. Imamo iskustva da su se ljudi probudili i nakon dugo vremena."

Ipak, katolička i evangelička crkva su uvjerene da se ovim katalogom mogu riješiti mnoge nedoumice u konačnim pitanjima. Utoliko je i evangelički biskup Bohl najavio: "Ja ću i sa mojim roditeljima, koji su - Bogu hvala - živi i u dubokoj starosti, ubrzo razgovarati o ovom katalogu i pomalo sam znatiželjan, kako će oni u svojoj starosti doživjeti sva ova pitanja."

Autor: C. Fleischmann (aš)

Odg. ur.: N. Kreizer