«Crna lista» zračnih prijevoznika – mrtvo slovo na papiru

Većina od 92 zrakoplovne kompanije s «crne liste» Europske unije dolazi s «crnog kontinenta» – na primjer iz Konga ili Sierra Leonea. «Istina je da poglavito u Africi postoji mnogo zrakoplova, proizvedenih u bivšem Sovjetskom Savezu, koji su manje-više zakrpani i zbog nedostatnog održavanja sami po sebi sumnjivi», kaže europski povjerenik za promet Jacques Barrot.
Popisan je i niz zračnih prijevoznika iz azijskih država poput Kazahstana, Sjeverne Koreje ili Tajlanda – sve odreda zemlje u koje će se zaputiti samo rijetki turisti pa je već sada jasno kako će europska «crna lista» s cijelim nizom egzotičnih imena tvrtki biti od male ili nikakve koristi za obične putnike. Toga su svjesni i stručnjaci koji, međutim, načelno pozdravljaju zajedničku zabranu prometovanja za nesigurne linije u Europi, jer će ih se tako onemogućiti u jednostavnom prelasku iz jedne u drugu zemlju te prisiliti na podizanje tehničkih standarda.

Na popisu nema ni jedne europske kompanije

«Prednost ove ‹crne liste› je što će ona spriječiti da organizatori putovanja turiste iz Europske unije, umjesto dogovorenom linijom, prevoze čarter-zrakoplovom neke od nesigurnih kompanija», ističe Barrot čiji je popis upadljiv po onome što se na njemu ne nalazi – naime niti jedna europska tvrtka. A da ni one nisu lišene tehničkih i sigurnosnih nedostataka, dokazano je ljetos padom Boeinga ciparskog «Heliosa», u kojemu je poginuo 121 putnik. U trenutku nesreće, za koju su zbog površne kontrole aviona suodgovorne i nadzorne vlasti, Cipar je već više od godinu dana bio član EU-a.
«Crna lista» pruža tek prividnu sigurnost i zbog činjenice da su njome zaobiđene mnoge visokorizične kompanije. Na briselskom popisu, primjerice, nema ni ruskih niti turskih prijevoznika – izostavljen je čak i «Onur Air», oko kojega se još lani bila podigla velika prašina. Premda je toj kompaniji u međuvremenu ponovo dozvoljeno prometovanje u Njemačkoj, načelni sigurnosni problemi su ostali.

Sve će ovisiti o nadzoru sigurnosnih standarda

Sve to zasjenilo je dobre namjere Europske komisije koja se na području sigurnosti zračnog prometa kad-tad neće moći oteti dosljednome odvajanju kukolja od žita. U to je uvjerena njemačka udruga pilota «Cockpit» koja se zalaže za osnivanje službe koja će nadgledati pridržavanje utvrđenih standarda te predlaže sastavljanje sličnog popisa nesigurnih zrakoplovnih pristaništa, zemalja i zračnih prostora.
Za putnike u svakom slučaju i dalje vrijedi: tko izvan Europske unije ulazi u stariji zrakoplov ruske, ali isto tako i zapadne proizvodnje, mora biti svjestan povećanog rizika. Na internetu se mogu pronaći osnovni podaci o sigurnosti pojedinih tvrtki i zrakoplova što ih one koriste. U donošenju odluke za ili protiv nekog prijevoznika europska «crna lista» samo je jedno od pomoćnih sredstava, a i to ne baš značajna.