Crne rabote «ljudi u bijelom»

Ni jedna druga profesija nije imala takav pristup podacima o privatnosti građana kao «ljudi u bijelom». I ni jedna se nije tako besramno ogriješila o načela svog zvanja – za tajnu službu pravi informacijski Eldorado. Do tog poražavajućeg zaključka dolazi studija o agentima među liječnicima u DDR-u, što je sada predstavljena u Berlinu.

«Najodvratniji» primjer liječničke špijunaže

Kožne bolesti nisu bile njezino glavno zanimanje, niti njihovo liječenje jedini izvor njezinih prihoda. Dermatologinja konspirativnog imena «Irina» godinama je kopala po životima svojih pacijenata, odavajući pikantne pojedinosti oficirima tajne službe DDR-a – takozvanog Stasija. Na 470 stranica sabrani su podaci o preko 1.000 ljudi; posao za koji je «Irina» mjesečno primala dodatnih 200 maraka.

To je samo jedan, ali prema riječima autorice istraživanja Francesce Weil, povjesničarke na Institutu za proučavanje totalitarizma u Dresdenu, «najodvratniji» primjer špijunaže, kakvu je – što dobrovoljno, što pod pritiskom režima – prakticiralo između tri i pet posto svih liječnika u DDR-u. Do sada je ukupno otkriveno gotovo 500 takvih slučajeva. No, malo je nade da će počinitelji jednom biti sankcionirani.

Od Hipokratove zakletve do hipokrizije savjesti

«Ti profesionalni prekršaji zastarijevaju nakon deset godina. Nakon toga možete posegnuti samo još za krivičnim pravom», pojašnjava predsjednik Savezne liječničke komore Jörg-Dietrich Hoppe te dodaje: «Riječ isprike je najmanje što bi žrtve špijunaže smjele očekivati». Ona, međutim, ostaje stvar osobne savjesti, jer studija ne otkriva građanska imena dotičnih liječnika.

Puno važnije od lova na honorarne «tajne agente u bijelom» za autoricu Weil je «da se pomno prouče sudbine žrtava. Sve žrtve liječničke špijunaže mogu samo pozvati da se udruže kako bi se provela velika analiza.» Gotovo svi od 41.000 liječnika i 13.000 zubara iz DDR-a su s radom bez problema nastavili i nakon pada Berlinskog zida. – Golemoj većini se nema što prigovoriti.