Dan žetvene zahvalnosti
2. listopada 2011
„Ljudi se već tisućljećima zahvaljuju Majci Zemlji na dobrim žetvama. Ove svečanosti su kroz stoljeća imala kako svjetovni tako i religiozni karakter, a tradicija ovih proslava korijene vuče još iz vremena Antike pa čak i ranije. Iako, moram reći, još uvijek zapravo ne znamo točno gdje i kada se s tradicijom ovog običaja počelo“, kaže Alois Döring, etnolog iz Bonna.
Ono što je sigurno je da je riječ o svečanosti zahvale zemlji na plodovima koji osiguravaju nastavak života. Ujedno, to je i svečanost prisjećanja na (često težak) rad zemljoradnika ali i na činjenicu da dobra žetva ne ovisi samo o marljivosti ljudske ruke, već i o povoljnim klimatskim uvjetima, odnosno o „volji Bogova“.
Nacistička zloupotreba Dana žetvene zahvalnosti
Kršćani Dan žetvene zahvalnosti proslavljaju još od trećeg stoljeća, dok su svjetovni načini obilježavanja ovog dana u Njemačkoj naročito bili popularni tijekom 19. stoljeća. Kako kaže etnolog Döring, uobičajeno je primjerice bilo da vlasnik nekog imanja posljednjeg dana žetve svoje radnike pozove na večeru. „Tom prigodom se naravno i plesalo i pjevalo a na mnogim mjestima su seljaci radili i velike vjence od grančica pšenice“, kaže on.
Međutim, slavlja i zahvale majci Zemlji su utihnule u trenutku kada su u Njemačkoj vlast preuzeli nacional-socijalisti. Prvi listopad je proglašen Danom njemačkih seljaka čime je dotadašnja proslava Žetvene zahvalnosti prerasla u još jednu ideološku proslavu „svetog njemačkog tla i njemačke krvi“. Ovaj novi praznik bio je jedan od najmasovnijih svečanosti tijekom Hitlerove vladavine Njemačkom čiji je vrhunac bio govor „Führera“ u mjestašcu Bückebergu pored Hamelna gdje se tih godina okupljalo više od jednog milijuna ljudi.
Dan socijalne odgovornosti
No, usprkos nacističkom preimenovanju i zloupotrebi, svečanosti Dana žetvene zahvalnosti uspjele su se održati sve do danas, iako ga njemačke katoličke i evangeličke crkve mjestimice proslavljaju na različite dane. Primjerice, od 1773. godine Evangelička crkva ovaj dan obilježava 29. rujna (na prvu nedjelju nakon Dana svetoga Michaela ), dok su katolici 1972. godine prvu nedjelju u listopadu proglasili Danom zahvale žetvi.
Ono što je novo, kako kaže etnolog Aloist Döring i čega u prijašnjim svečanostima nije bilo, je da se vjernici sada na taj dan prisjećaju i svih gladnih na svijetu zbog čega se primjerice organiziraju i razni sajmovi. Na štandovima ispred crkvi prodaje se sve i svašta (uglavnom rukotvorine) a utržak odlazi za razne projekte za zemlje u razvoju. Time je, moglo bi se reći, Dan žetvene zahvalnosti postao i Danom socijalne odgovornosti i brige za druge.
Autor: Petra Niklis / Željka Telišman
Odg.ured: Z. Arbutina