Dan odluke - hoće li Turska dobiti zeleno svjetlo za pregovore o članstvu u EU?

Najmanje 16 povjerenika i povjerenica mora glasati s "DA" da bi Turska prošla prvu prepreku na svom, zacijelo vrlo dugom putu. Naime, čak i ako se Povjerenstvo izjasni za početak pregovora, tijekom prosinca tu odluku moraju odobriti i svi šefovi vlada zemalja članica Unije. Pozitivan stav svih zemalja u pogledu turskog članstva u ovom trenutku još nije prisutan. Tko je pro a tko contra prijama Ankare?

Rijetko tko se tako nedvojbeno izjašnjava u korist početka pregovora sa službenom Ankarom kao što to čini savezni kancelar – Njegova je teza: ako Turska ispunjava sve tražene kriterije Njemačka će u Europskom vijeću u prosincu glasovati za to da se s Turskom počne pregovarati o prijamu. Uz Gerharda Schrödera, otvoreno su ZA britanska, ali i švedska vlada, uključujući i Italiju. Otvoreno PROTIV prvenstveno je Austrija – i to cijela politička scena. Austrijski povjerenik u sadašnjoj Europskoj komisiji zadužen za poljoprivredu Fischler već je nekoliko puta dizao kažiprst, upozoravajući da se u slučaju prijama Turske agrarni sektor uopće više neće moći financirati. Fischler, ali i nizozemski povjerenik Frits Bolkestein također smatraju da Turska kulturno ne odgovara Europskoj uniji. Drugi strahuju da produbljena politička Unija, kakvoj se novim europskim ustavom teži, nema nikakvu budućnost ako joj pristupi zemlja s pretežitim islamskim stanovništvom. Za Britaniju ili Švedsku, koje ionako ne žele čvršću političku uniju, upravo je to razlog da se s Turskom pregovara o prijamu.

U nekim zemljama, primjerice Poljskoj, rasprava o tomu još nije ni počela. U Francuskoj je ova tema postala dijelom unutarnjopolitičke borbe za prevlast između predsjednika Chiraca i njegova protivnika, ministra financija Nikolas Sarkozy. On je ujedno i prvi počeo govoriti o referendumu na kojem bi se građani izjasnili o tome žele li prijam Turske, a tomu se priklonio i Chirac, iako tako ne misle svi u njegovom konzervativnom bloku. Europski zastupnik Jacques Toubon, koji je u klubu zastupnika europskih narodnjaka zadužen za Tursku, niže argumente zašto ta zemlja ne pripada Europskoj uniji, a jedan od njih osobito godi francuskim ušima: ”Za dvadest godina Turska će kod odluka u Vijeću predstavljati više od 15 posto glasova, što je prvenstveno važno kod oluka koje se donose kvalificiranom većinom. Istodobno će Njemačka imati samo još 14 posto, a Francuska dvanaest.”

Naime, Turska će postati najnapučenija zemlja Europske unije ako joj se omogući ulazak. Toubon, kao i šefica njemačke Kršćansko demokratske unije, Angela Merkel, traži privilegirano partnerstvo. Merkel namjerava u to uvjeriti stranačke istomišljenike u Europi – a oni u mnogim zemljama vode glavnu riječ u vladi, primjerice u Nizozemskoj ili Danskoj.(Christopher Plass)