1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

301111 Bevölkerungswachstum Afghanistan

5. prosinca 2011

Danas (5.12.) se u Bonnu održava Međunarodna konferncija o Afganistanu na kojoj će političari iz čitavog svijeta pokušati ovoj zemlji pružiti nadu u bolju budućnost. No budućnost zemlje pod Hindukušem je neizvjesna.

https://p.dw.com/p/13MIp
Afganistanska obitelj
Visoki fertilitetFoto: Basir Seerat

Jedna od najizraženijih i po budućnost zemlje najvažnijih posljedica relativnog smirivanja situacije u Afganistanu je i povećanje fertiliteta. Statistički gledano svaka Afganistanka na svijet donese 6,3 djece. Ovakve, zapadnom svijetu nezamislive brojke će sa sobom donijeti i dalekosežne posljedice. Trenutno u Afganistanu živi oko 30 milijuna stanovnika. Prema procjenama afganistanskog ministarstva zdravstva u slčjedećih 30 godina broj stanovnika bi se mogao udvostručiti. I to u zemlji koja još dugo neće moći živjeti bez pomoći izvana.

Djeca kao mirovnisko osiguranje

Mnogi u potrazi za rješenjem demografske bombe gledaju u smjeru susjedne Kine koja je svoj problem eksplodirajućeg broja stanovnika (djelomično) riješila državnom kontrolom i politikom "jedna obitelj - jedno dijete". No uvođenje državne kontole rađanja u zemlji duboko ukorijenjnoj u tradicionalne obiteljske strukture i bez državnog aparata koji bi kontrolu porovodio u djelo, je nemoguće.

Afganistanska žena
Položaj žene i dalje težakFoto: AP

Dosad se pokazalo: bilo da se Afganistan nalazi u ratu ili u miru, stanovništvo neprestano raste. "Najmanje čevero djece jedna žena mora donijeti na svijet i to po mogućnosti sinove, na tomu ustraju muškarci", kaže Hava, seoska babica iz središnje afganistanske provincije Daikundi. Hava je i sama majka i to četvero djece. I time se nalazi daleko ispod prosjeka. "U Afganistanu velike obitelji nisu samo dio kulturne tradicije nego i vjerski vođe stanovništvo podstiču na rađanje što većeg broja djece", kaže zamjenica ministra zdravstva Nadra Hajat.

Žena toliko dugo mora rađati dok ne rodi najmanje tri ili četiri sina. Što više sinova, to je veći ugled obitelji a veliki broj sinova mnogima predstavlja i garanciju za materijalnu sigurnost u starosti što je u zemlji bez državnog socijalnog sustava jedino moguće mirovinsko osiguranje.

Povratak gladi

No ono što tradicionalno slovi kao blagoslov u sebi zapravo skriva potencijal za velke socijalne napetosti. "44 posto stanovnika Afganistana živi ispod granice siromaštva, problem će se još povećati. Afganstan spada u regije s najvišom stopom fertilitetom na svijetu. Već je sad preko 65 posto stanovništva mlađe od 25 godina", kaže Hajat. Gospodarski razvoj ne može ni izbliza ublažiti toliki porast stanovništva.

Afganistanska žena u bolnici
Nasilje u obiteljiFoto: DW

Budućnost Afganistana bi mogla pasti na ovoj činjenici. "Mi nećemo ni izbliza ostvariti milenijske ciljeve vezane uz obrazovanje, izjadnačavanje spolova, jer ćemo biti prisiljeni boriti se s elementarnim problemima poput gladi za koje smo mislili da su iza nas. Pristup zdravstvenoj skrbi i borba protiv bolesti poput tuberkuloze ili virusa HIV-a će ostati po strani", pesimistična je Sema Samar, liječnica i predsjednica Afganistanskog povjerenstva za poštuivanje ljudskih prava.

Suprug i svekrva odlučuju

Pritom je vlada već pokrenula neke kampanje kojima je cilj smanjenje broja poroda. Kondomi, antibaby pilile stoje na raspolaganju i to besplatno. No zanimanje je ispod željenog. "Kultura i tradicija su velike propreke za nas", kaže Sabra Turkmani, predsjednica Udruge afganistanskih babica. I ova udruga pokušava u razgovoru sa ženama utjecati na planiranje obitelji ali to se često pokazuje kao nemoguća misija.

Afganistanska obitelj
"Najmanje tri do četiri sina"Foto: DW/Hossain Sirat

I ovaj put je prepreka tradicija. "U našem kulturnom krugu je teško izravno govoriti sa ženom jer konačnu odluku donose suprug i svekrva. Znači žena uopće ne odlučuje o svom tijelu i svom životu. Jedino što možemo učiniti je da žena prvo pokuša sama porazgovarati sa svekrvom. Sa suprugom ne može o tomu dirketno razgovarati jer je to preosjetljivo", objašnjava Turkmani.

U borbi za humaniji odnos prema ženama koje se često svode na strojeve za rađanje, zdravstvene udruge čak posežu i za Kuranom gdje se na nekoliko mjesta preporuča dvogodišnja pauza između poroda. Tu bi poruku hodže u svojim propovjedima trebali prenositi vjernicima. No borci za promjene ustaljenih običaja ne gaje pretjerane iluzije. "To je borba koja neće trajti godine nego desetljeća", zaključuje rezignirano Nadra Hajat.

Autori: Sabina Matthay / Nenad Kreizer

Odg. ur.:A. Šubić