Deset godina 'sandučića za bebe'
8. travnja 2010
Sandučiće za bebe nazvane Babyklappe osnivaju bolnice, crkve ili privatne osobe. U nekim zemljama poput Velike Britanije ovakva prihvatilišta za anonimno ostavljanje novorođenčadi su zabranjena. Takvi sandučići, međutim, nekim bebama spašavaju život!
Kada zazvoni zvonce Eva Winkler-Jansen iz ustanove za majku i dijete „Haus Adelheid“ (Kuća Adelheid) u Kölnu uzbuđeno žuri niz dugi hodnik i ulazi u malu sobu: „Kada otvorim vratašca sandučića ispred mene je beba. Najvažnije je da je ugrijem, uzmem je sebi i tiho joj govorim kako bi se osjećala sigurnom“, kaže Winkler-Jansen.
Zajamčena liječnička skrb
Bebu je u sandučić kroz otvor na drugoj strani ostavila majka koja ne želi novorođenče i koja želi ostati anonimna. Po pupku Eva lako prepozna da je majka sama obavila porod, a ne u bolnici. Iako dijete djeluje zdravo odmah poziva hitnu pomoć. „Imamo dogovor i uvijek dolaze kola hitne pomoći i liječnik, jer se ne zna kako su protekli trudnoća i porođaj“, kaže Eva Winkler-Jansen.
Prije nego što dijete bude prevezeno u bolnicu u „Kući Adelheid“ dobiva ime koje može zadržati. Prezime se dobiva prilikom usvajanja. Tijekom posljednjih deset godina u „Kući Adelheid“ u Kölnu anonimno je ostavljeno trinaest beba. „Djeca su bila rođena samo nekoliko sati prije nego što su ostavljena. Majke su se sigurno pripremile da ih ostave kod nas. Polovica majki se kasnije javila, a jedna je i uzela svoje dijete“, kaže Winkler-Jansen.
Sandučić beskoristan?
Majke koje anonimno ostavljaju bebe u sandučić za bebe nisu iste kao majke koje su nakon poroda u panici i djecu ostavljaju bilo gdje ili ih ubijaju. Zato protivnici sandučića za bebe tvrde da je on beskoristan kada je riječ o sprječavanju ubojstava novorođenčadi.
I Eva Winkler-Jansen smatra da majke koje anonimno ostavljaju bebe u sandučiću za bebe ne odgovaraju klišeju dezorijentirane, uspaničene i očajne mlade majke te kaže: „Od šest žena koje su se poslije javile nijedna nije bila maloljetna, nije bila stranog podrijetla i sve su već imale dvoje djece“.
Autor: Nina Wollseiler / Anto Janković
Odg. urednica: Željka Telišman