Deset Hanekeovih Lola

Ukupno deset "Lola", kako glasi popularni naziv Njemačke filmske nagrade, dobio je ove godine film austrijskog redatelja Michaela Hanekea „Bijela vrpca“, odnosno „ Das weiße Band“: za najbolji scenarij, najbolju kameru, najbolju glavnu mušku ulogu ( Burghart Klaußner), da spomenemo samo one najvažnije kao i onu najprestižniju – nagradu za najbolji film.

Priča o djetinjstvu prije Hitlera

Radnja ove drame s podnaslovom „Jedna njemačka priča iz djetinjstva“ odigrava se u jednom malom selu na sjeveru Njemačke u razdoblju prije Prvog svjetskog rata. Film analizira autoritarne obiteljske strukture kao i cjelokupnog ondašnjeg društva. Redatelju Hanekeu je ovim filmom uspjelo pokazati kako i na koji način su djeca prihvaćala određene vrijednosti čime je vrlo umješno uspio doći do temelja nasilja i terora kao jednih od preduvijeta koji su kasnije na vlast doveli Hitlera i njegove naciste.

„Bijela vrpca“ nastao je u koprodukciji Njemačke, Italije i Austrije. Na posljednjem Filmskom festivalu u Cannesu osvojio je također glavnu nagradu, Zlatnu palmu dok je, usprkos velikom optimizmu i najavama, na ovogodišnjoj dodjeli Oscara ostao praznih ruku.

Lolu za najbolju žensku ulogu dobila je njemačka glumica turskog porijekla Sibel Kekilli za ulogu u filmu „Strankinja“ ( „Die Fremde“).

Dvije nagrade, za najbolju filmsku glazbu kao i montažu, dobio je film Hansa-Christiana Schmida „Oluja“ ( „Der Sturm“).

Počasnu ( nedotiranu) nagradu dobio je filmski producent Bernd Eichinger za svoje zasluge promicanja i razvoja njemačkog filma.

Od Zlatnih kutija i grančica sve do zanosne Lole

Što se same Njemačke filmske nagrade tiče, ona se ove godine dodijelila po šezedeseti puta. To je najvažnija i najviše dotirana njemačka nagrada na području kulture – 16 pobjednika koliko naime ima sveukupno kategorija, podijeliti će ukupno 2,9 milijuna eura čime je mogima od njih riješen problem financiranja slijedećeg filmskog projekta.

U početku, dakle, 1951. godine, se zu novac dodijeljivala simbolična Zlatna vrpca. Naslijedila ju je Zlatna kutija a kasnije – Zlatna grančica. Danas se dodijeljuje već spomenuta ženska statua, takozvana Lola kao znak sjećanja na Marlene Dietrich i njezin film „Plavi anđeo“ ali i na film Toma Tykwersa „Lola trči“.

Isto tako, s vremenom se promjenio i ustroj žirija. Dok je početku ovu nagradu dodijeljivalo Ministarstvo unutarnjih poslova, danas je dodjeljuje Njemačka filmska akademija; do 2004. godine o tome tko će dobiti nagrade i time velike financijske „šprice“ odlučivali su zastupnici iz politike i crkve dok danas o tome odlučuje isključivo stručni žiri sastavljen od članova Akademije.

Autor: agencije / Željka Telišman

Odg.ur.: S. Matić