"Die Presse": Kakve koristi od protektorata - iskustva Bosne i Hercegovine

Mislili su da će biti dočekani cvijećem, a padali su meci. ”Naša je okupacijska vojska dovoljno snažna da ih ukroti. No to će stajati puno žrtava, a zemlja pri tom može biti tako poharana da će nam ostati samo pustoš. Je li to cilj vojnog pohoda? Hoće li se zatim vratiti mir i red?"

Ove dvojbe o smislu vojne avanture u nekoj stranoj zemlji nisu sročili američki mediji. To se pojavilo na naslovnoj stranici austrijskog dnevnika ”Neue Freie Presse” i to 6. kolovoza 1878. Područje u koje se htjela donijeti stabilnost nije se zvao Irak, nego Bosna i Hercegovina. Na tom je primjeru novinar današnjeg lista ”Die Presse” iznio razmišljanja pod naslovom ”Od Sarajeva do Bagdada: čemu služe protektorati” iz kojeg smo izdvojili neke dijelove.

"Austro-Ugarska je dobila dozvolu upravljati Bosnom i Hercegovinom kao njenim protektoratom - i dogodilo joj se isto što i mnogim silama nakon nje: dio pogođenog stanovništa uopće nije htio da ga se tako "štiti".

Vremena i sukobi su se promijenili. Tadašnja vladavina Dvojne monarhije, K.u.K se ne može poistovjetiti sa današnjom američkom vojnom upravom ili sa međunarodnim mirovnim misijama. Ali ipak je taj stari problem sa prisilnim podanicima je ostao isti, od Balkana pa do Iraka"

naglašava Die Presse i nastavlja:

"I 2004. stanovnici Bosne i Hercegovine nemaju puni suverenitet nad njihovom vlastitom zemljom - za njihovu vlastitu zaštitu, kao što kaže međunarodna zajednica. Taj argument je tek djelomično točan: naravno, i devet godina nakon kraja rata je potrebna kontrola izvana. Nacionalističke snage koje su odgovorne za najveće krvoproliće u Europi nakon II svjetskog rata su i dalje snažne. A bez međunarodnog pritiska sigurno nebi bio moguć ni povratak izbjeglica u ovim razmjerima.

Ali među Bosancima je sve glasnije negodovanje zbog ovog stalnog skrbništva. Neposredne ratne opasnosti više nema i time je došlo vrijeme za Međunarodne da stupe korak u stranu. To prije svega vrijedi za bosanskog međunarodnog "protektora", Visokog predstavnika. On raspolaže ogromnim ovlastima, može donostiti zakone i ukloniti sa dužnosti svakoga, od gradonačelnika pa do predsjednika. Dobro je da je tako - ali samo u apsolutno nužnim slučajevima.

Političari Bosne moraju sve češće dobivati priliku sami pregovarati i upravljati događajima pa čak i ako se rezultati uvijek ne dopadnu međunarodnoj zajednici. Nitko ne može dovijeka učiti demokraciju putem autoritativnih odluka.

Još je složenije stanje u drugom protektoratu na "Balkanu", na Kosovu. Tamo je pitanje "zaštite" naprema vlastitom odlučivanju ovdje je zasjenjeno veoma osjetljivim aspektom: kako da se reagira ako dio podanika smatra izrazom slobode protjerivati nevoljenu nacionalnu manjinu - naime Srbe? Međunarodna vojna uprava je i dalje potrebna. Ali ona svakako nije trajna alternativa za političko rješenje i neograničenu vlastitu upravu.

Ali problemi "zaštitara" na Balkanu su maleni ako ih se usporedi sa fjaskom u Iraku. Ta zemlja tone u kaos i Sjedinjene Države su se dovele u škare. Ako Amerika pokaže spremnost na kompromis prema iračkim milicijama, onda će tek narasti njihova pohlepa za moći. A ako Sjedinjene Države uzvrate svom žestinom, postaju sve brutalnijim okupatorima i raste volja za otporom. A brzo povlačenje će pak izazvati prazninu u pitanju sigurnosti sa teškim posljedicama."

U nastavku novinar ovog austrijskog lista ističe:

"Od Balkana pa do Iraka može se vidjeti kako su protektorati potrebni u određenim slučajevima, ali kako nikada ne smiju postati trajnim rješenjima. Rijetko se može vidjeti neki dugoročan uspjeh. Doduše, Austro-Ugarskoj je uspjelo umiriti Bosnu. Ali podzemne organizacije su ostale aktivne i konačno su 1914. ubile prestolonasljednika. Ono što je uslijedilo, bio je I svjetski rat"

podsjeća komentator austrijskog lista ”Die Presse”.