Direktor «propjevao» o mreži korupcije i nepotizma

Jer tamo je pred tužiteljima propjevao bivši direktor novčarskog instituta Banca Popolare Italiana Gianpiero Fiorani. Nakon što je proteklih godina talijanski poslovni i politički svijet velikom mukom sa sebe skinuo breme optužaba o korupciji i punjenju vlastitih džepova bez stida i srama – može se reći – za vladavine Berlusconija i osobito sada dok mandat njegove vlade ističe, Fiorani je progovorio o stvarima koje se mnogima u Italiji neće dopasti.

Radi se o pojedinostima financijskog kriminala zahvaljujući kojemu su u prvome redu menadžeri Talijanske narodne banke i naklonjeni joj političari dobrano napunili svoje džepove. Fiorani je ponudio sucima da će na ime odštete prevarenih komitenata sa svog tajnog računa iz Švicarske u Italiju ponovno doznačiti 70 milijuna eura. Naveo je i imena političara koji su bili potkupljeni kako bi prikrili nedozvoljenu rabotu. Na kraju se čulo ime predsjednika središnje talijanske banke Antonia Fazia, s kojim je Fiorani bio u uskim prijateljskim odnosima, što dokazuju i prisluškivani telefonski razgovori. Doznalo se tako da je Fiorani upravo od Fazia bio dobio zeleno svjetlo za poslove, zbog kojih je kasnije dospio iza rešetaka.

Fazio tvrdoglav, vlada nemoćna

Sjena je na Fazia bačena još prije nekoliko mjeseci te on od onda sve više nalikuje tragičnoj figuri. Zabarikadirao se u svom uredu, opire se bilo kakvom stajalištu ili izjavi, tvrdi da je nedužan i odbija povlačenje s dužnosti, premda u međuvremenu sve stranke zahtijevaju njegovu ostavku. Berlusconijeva vlada, pak, sebe ne vidi u stanju da teško optuženog predsjednika središnje nacionalne banke, takoreći prvog čovjeka u državi odgovornog za nadzor talijanskoga bankarskog sustava, otpusti s tog položaja.

«Šefa središnje banke ne imenuje vlada pa ga ona ne može ni smijeniti. Berlusconi je, doduše, tražio njegovu ostavku, ali Fazia na to nitko ne može prisiliti», kaže vladin glasnogovornik Fabrizio Ciccitto. Berlusconijev politički protivnik i bivši šef Europske komisije Romano Prodi najnoviji skandal u svojoj zemlji istodobno prati s velikom zabrinutošću: «Vrlo sam uznemiren odjekom u inozemstvu. Moramo pripaziti da ovaj skandal ne nanese ogromnu štetu našoj zemlji. Stalno me pitaju što se to kod nas zbiva, jesmo li u škripcu, kako ste samo opet mogli dospjeti u takvu situaciju...»

Besramno ponašanje talijanskih političara

I doista: Nakon velikog skandala oko ilegalnog financiranja političkih stranaka iz godine 1992. – poznatog pod nazivom «Tangentopoli» – Italija je tek kratko bila normalna zemlja. Poglavito je zadnjih pet godina došlo do cijelog niza stečajeva banaka i poduzeća u kojima su mnogi mali štediše – kada se sve zbroji – ostali bez milijardskih iznosa, na primjer nakon sloma mliječnog prerađivača Parmalata, proizvođača živežnih namirnica Ciria ili prevarantske prodaje bezvrijednih argentinskih obveznica.

Stručnjaci se slažu u ocjeni da su nedostatak nadzora od strane Antonia Fazia nad središnjom bankom i prešutno zatvaranje očiju političara pred mutnim novčarskim poslovima širom otvorili vrata sumnjivim financijskim akrobatima. A besramna politika samoposluživanja medijskog magnata i premijera Silvija Berlusconija k tome je samo još više ubrzala raspad dobrih običaja i moralnih vrijednosti. Šef talijanske vlade je unatoč teškom sukobu interesa i istrazi državnog tužilaštva izradio zakone u korist vlastite sigurnosti i dobitka, a neki od njegovih prisnih suradnika samo zahvaljujući zastupničkom imunitetu ne dijele sudbinu uhićenog bankovnog menadžera Fioranija.

Pogubne posljedice politike samoposluživanja

Ni pred kraj vladinog mandata besramnom ponašanju političkih krugova gotovo da nema kraja. Javne blagajne su opljačkane, a neke su se pokrajine masovno zadužile pod motom «Iza nas potop», smatra Mario Monti, profesor gospodarstva i bivši povjerenik Europske komisije: «Manje-više kriminalne radnje, što su u posljednje vrijeme izašle na vidjelo, rezultat su prijateljskih usluga, nepoštivanja pravila i nepotizma, tj. gospodarenja ‹po babi i stričevima›. A to je naročito bolno, jer je riječ o osobinama koje su se Talijanima oduvijek pripisivale. Zbog toga će se i narednih 20 ili 30 godina na nas upirati prstom.»