Diskriminacija djece u školama i predizborna kampanja u BiH
2. rujna 2014
Prema Ustavu BiH službeni jezici u ovoj zemlji su bosanski, srpski i hrvatski. Međutim, vlasti u Republici Srpskoj (RS) bošnjačkoj djeci iz Vrbanjaca ne žele omogućiti pohađanje nastave iz bosanskog jezika, ističući da slične probleme imaju i srpska djeca u Federaciji BiH. Analitičari tvrde da je to samo jedan u nizu klasičnih primjera diskriminacije u dejtonskoj BiH. Razni oblici diskriminacije u školstvu u BiH prisutni su još od završetka rata 1995. godine, a položaj djece često je upotrebljavan i u političke svrhe.
Za ovaj problem znalo se i prošle, 2013. godine, ali to nije bila izborna godina. Kako se radi o diskriminaciji na nacionalnoj osnovi, problem djece iz Vrbanjaca kod Banja Luke mogao bi biti zloupotrijebljen u izbornoj kampanji. Analitičari upozoravaju da će se politička situacija i uoči općih izbora 2014. godine zaoštravati na međunacionalnoj razini, kako bi se postigla sveobuhvatna etnička homogenizacija. Izborna kampanja će, kako ističu, i ovoga puta biti „prljava“ i „bespoštedna“.
Mediji u BiH su u ponedjeljak (1.9.) objavili da je „kao član Predsjedništva BiH i predsjednik Demokratske fronte Željko Komšić pokrenuo apelaciju pred Ustavnim sudom BiH, čiji je cilj ukidanje neravnopravnosti i diskriminatorskih praksi u školstvu na prostoru cijele BiH“. Komšićev kolega iz državnog Predsjedništva Bakir Izetbegović, u svojstvu potpredsjednika Stranke demokratske akcije (SDA), kazao je da programom mjera ove stranke planirano „otvaranje 1.000 radnih mjesta mjesečno“.
Predsjednik RS-a i predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik u ovoj izbornoj kampanji još nije ponudio referendum za nezavisnost entiteta, ali se zato okomio na državne pravosudne institucije. „Sud i Tužiteljstvo BiH fomirani su da bi vršili nepravdu i egzekuciju nad Srbima“, izjavio je Dodik u ponedjeljak (1.9.).
Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) BiH je „u nedostatku kvalitetnog pristupa vodećim televizijskim stanicama“ uoči izbora 2014. pokrenula vlastitu internet televiziju.
Izborna obećanja kao spiskovi želja
Djelovanje „oporbenih“ političkih stranaka za sada se u uglavnom svodi na kritiku vladajućih stranaka, a tek rijetke nude i konkretne programe. Uoči izborne kampanje, koja službeno počinje u petak (12.9.), analitičari podsjećaju da je u politici oduvijek bilo više laži nego istine i više iracionalnosti nego racionalnosti. „To je karakteristika i bosanskohercegovačke politike u posljednjih gotovo četvrt stoljeća, a sve je naglašenija kod nekoliko posljednjih izbora“, kaže za Deutsche Welle politički analitičar i profesor Tuzlanskog sveučilišta Enes Osmančević.
On podsjeća da su svaki put „iza slatkih predizbornih obećanja stajale gorke prijevare“. „To je moguće u uvjetima političke neprosvjećenosti, zapravo mitomanske svijesti koja ne radi razliku između misli, riječi i djela, koja vjeruje u sve što joj se pričini. Zato u svim dosadašnjim izbornim kampanjama dominiraju obećanja, kao neka vrsta spiska želja kojima stranački kandidati mame glasače. Namjerno govorim o glasačima, a ne o biračima, jer se kod nas odavno ne bira, već se glasa po diktatu, obmanama i iznudama“, kaže Osmančević.
Osmančević tvrdi da je u zemlji u kojoj se postotak nepismenih procjenjuje na oko 20 posto, postotak političkih nepismenih daleko veći. „U takvom ambijentu, s neodgovornom, bahatom i odnarođenom vlasti, među glasačima slabe političke kulture i pismenosti moguće je manipulirati svime. Manipuliraju svi, svako na svoj način i svako onim čime najbolje zna i onima koji su njegova ciljna skupina, a primjeri su svakodnevni“, ističe Osmančević.
New deal na bosanski način
„Željko Komšić je imao mogućnosti, načina i vremena da učini nešto, ne samo za djecu iz Vrbanjaca ili Konjević Polja, već za svu djecu u BiH. On je bio u vrhu SDP-a (Socijaldemokratske partije), koja je u posljednjih četrnaest godina više puta bila na vlasti. Potrošio je svoje mandate u Predsjedništvu BiH, ali su njegovi rezultati slabi. Je li čekao izbornu kampanju da podnese apelaciju Ustavnom sudu? Nije isključeno. Neka konačno učini nešto, pa makar i zbog izborne kampanje“, kazao je Osmančević.
„Bakir Izetbegović najavljuje otvaranje čak 1.000 novih radnih mjesta mjesečno. Krupne riječi, krupna obećanja u zemlji sa stotinama tisuća siromašnih, isto toliko na granici siromaštva i stotinama tisuća nezaposlenih. Iza tako krupnog obećanja trebali bi stajati brojni stručnjaci, planovi, sredstva... To obećanje podsjeća na Rooseveltov New Deal iz vremena Velike ekonomske krize u Americi tridesetih godina 20. stoljeća. Je li riječ o dobrom strateškom planu ili tek olako izrečenom obećanju, vidjet ćemo brzo“, ističe tuzlanski profesor.
Krupna obećanja uoči predstojećih izbora daju se i u RS-u. Oporba i kritičari vladajuće stranke u ovom entitetu pozivaju entitetskog predsjednika Milorada Dodika da ispuni ranija obećanja, od referenduma za nezavisnost, preko povezivanja entitetskih centara modernim autocestama, do izgradnje zračnih luka. No, takva i druga obećanja u oba bosanskohercegovačka entiteta mogla bi donijeti rezultate i na ovim izborima. Problem je, kako tvrde analitičari, u velikom broju siromašnih i očajnih koji su spremni povjerovati u sve te u bezosjećajnosti političara koji su spremni manipulirati tim očajem. Jer, nada umire posljednja...