Dobrodošli u izbornu kampanju

Savezni ministar unutarnjih poslova Thomas de Maiziere (CDU) traži ukidanje pokrajinskih Ureda za zaštitu ustavnog poretka i centralizaciju policijskih poslova. Šef socijaldemokrata (SPD) Sigmar Gabriel – koji je ministar gospodarstva i vicekancelar – kaže da je za „nultu toleranciju" prema salafistima spremnim na nasilje.

Zeleni premijer Baden-Württemberga Winfried Kretschmann smatra da su sjevernoafričke države zapravo zemlje „sigurnog podrijetla". Šefica zastupničkoga kluba Ljevice Sahra Wagenknecht dio krivice za žrtve napada u Berlinu pripisuje kancelarki Angeli Merkel i time se retorički kreće na razini Alternative za Njemačku (AfD). A Christian Lindner, šef Liberala (FDP) koji trenutno nisu u Bundestagu, zbog propusta u slučaju berlinskog napadača Anisa Amrija paušalno ocjenjuje da je „država zakazala".

Ako niste primijetili – u Njemačkoj je počela predizborna kampanja, osam mjeseci prije glasovanja. U svim političkim taborima buja strah da se ne okasni. Žuri se zato žustrim opaskama i jakim zahtjevima. Time je iščezla i posljednja nada da će se o unutarnjoj sigurnosti – trenutno temi svih tema – raspravljati s nužnom ozbiljnošću i bez obzira na stranačke boje.

Ovog puta nažalost i inače razumni ministar De Maiziere istupa s nerealnim prijedlozima. Njegova ideja da isključi pokrajine iz igre i proširi nadležnosti Saveznoga kriminalističkog ureda i Savezne policije je upravo to – nerealna. Namjera će propasti već i zbog toga što u Bundestagu ni na vidiku nema dvotrećinske većine koja bi odobrila takvu ustavnu promjenu. Naravno, 16 saveznih pokrajina nikako se ne žele odreći dijela nadležnosti.

Dovoljan je pogled na kartu Njemačke da bi se vidjelo kako centralizirane službe ne bi mogle pokriti tolike regije jer nemaju specifično poznavanje lokalnih prilika i kriminalnih miljea. Bilo bi sasvim dovoljno da Savezni kriminalistički ured dobije vodeću ulogu u borbi protiv terorizma. Time bi bilo jasno tko snosi odgovornost. Do sada se vrući krumpir odgovornosti često prebacivao iz ruke u ruku. Takvim ustrojstvom bi s izgovorima bilo gotovo. Greška u slučaju Amrija uostalom nije bila u tome da službe nešto nisu znale, već što nisu dovoljno učinile.

Stajalište Sigmara Gabriela o „nultoj toleranciji" za nasilne salafiste je ogledni primjer koliko je trenutna rasprava o sigurnosnom pitanju bespredmetna. Mogući izazivač Angele Merkel na izborima u rujnu hoće pokazati mišiće – a zapravo govori o nečemu što se podrazumijeva. Naravno da ne postoji tolerancija za ljude spremne na nasilje, bili oni salafisti, desničarski ili ljevičarski ekstremisti ili ma tko drugi.

Zato je rečenica koju izgovara šef socijaldemokrata ništa više od predizborne galame. Gabriel je tu samo primjer za političare svih boja koji smatraju da o sigurnosnim pitanjima imaju što reći i moraju nešto reći. Jer naravno da ljudi u Njemačkoj od njih s pravom očekuju odgovore i koncepte za borbu protiv terorizma. Lijepo bi bilo da ih konačno i čujemo. Strah od Alternative za Njemačku je očito prevelik, pa se teži akcionizmu. Ali Alternativa je u posljednjim anketama ojačala, bez obzira što se svi guraju da ponude radikalnije mjere.