Dogovor postignut - sada se čekaju konkretna djela

Očekivanja od summita UN-a u Cancunu bila su izuzetno mala, ali je na koncu ipak došlo do postizanja dogovora. Riječ je o produženju Protokola iz Kyota kojim se regulira zaštita tropskih prašuma te o osnivanju globalnog Fonda za zaštitu klime. Prije svega međutim su se predstavnici 194 zemlje uspjeli dogovoriti oko osnovnog cilja – da globalno zagrijavanje do 2020. godine ne pređe dva stupnja celzijusa.

Suglasnost oko ovog pitanja je postignuta unatoč protivljenju Bolivije i to je bilo ispravno, jer je sada vraćena nada u borbu protiv promjene klime.

Ovaj put se eksplicitno priznalo da ciljevi o emisiji štetnih materija u atmosferu, koje su industrijski razvijene zemlje dobrovoljno prihvatile na konferenciji u Kopenhagenu, nisu dovoljni kako bi se globalno zagrijavanje zadržalo ispod dva stupnja. Iz toga proizilazi da emisija stakleničkih plinova mora biti dodatno smanjena i to prije svega u industrijski razvijenim zemljama koje snose i povijesnu odgovornost kada je riječ o emisiji ugljičnog dioksida.

Pregovori su spašeni, ali klima još zadugo nije

To priznanje znanstvenih saznanja nije mala stvar kada se ima na umu koliko je dogovor bio daleko nakon što su šefovi država i vlada zakazali na summitu u Kopenhagenu. Ali na umu treba imati i to da je svima lako davati obećanja uz koja nisu vezani konkretni potezi. A kada se o konkretnim mjerama radi, konferencije o klimi se sve više pretvaraju u konferencije o gospodarskim pitanjima.

Industrijske zemlje neumorno su se i u Cancunu zalagale za razvoj nove,“zelene“ privrede. Zemljama u razvoju se obećaje "transfer tehnologije" kako bi i one bile u stanju realizirati ekološki "čist" gospodarski rast. Ali to i nije nešto novo: još prije 40 godina je Rimski klub (Club of Rome) u svom izvještaju „Granice privrednog rasta“ upozorio na to da su resursi na planeti ograničeni. No čini se da su ova saznanja podjednako slabo prisutna kako na pregovorima o zaštiti klimi, tako i na burzama širom svijeta.

I dalje se naime postupa tako kao da su klimatske promjene samo kratki ispad u povijesti industrijalizacije. Stoga se ne treba čuditi ako se mladi ljudi, koji su pratili summit o klimi u Cancunu, kućama vrate frustrirani. Jer iako su pregovori kao takvi spašeni, na koncu su donijeli malo toga konkretnog što bi moglo olakšati zadatke u zaštiti klime u budućnosti. Pregovori su za sada spašeni, ali klima još zadugo nije.

Autor: H. Jeppesen /Z. Ilić/Z. Arbutina

Odg. ur. Željka Telišman