Dragan Wende – Del Boy iz Berlina

On se zove Dragan Wende, živi u Berlinu već skoro 40 godina i radi kao, kako sam kaže, ulični menadžer. U stvari, njegov posao je da stoji ispred bordela i poziva ljude da uđu. Od kada je 1989. godine srušen Berlinski zid, nogom nije kročio u nekadašnji istočni dio grada. A prije toga? Prije toga je bio „Kralj Zapadnog Berlina“.

Svemoćna jugoslavenska putovnica

Film „Dragan Wende – Zapadni Berlin“ („Dragan Wende – West Berlin“) je tragikomični dokumentarac sniman pune dvije godine na relaciji Berlin – Srbija. Točnije rečeno Zapadni Berlin – Jugoslavija, jer njegovi protagonisti kao da još uvijek žive u vremenu kada je Berlin dijelio zid, a Jugoslaviju nisu granice. Dragan Wende i njegovi prijatelji Dule „Čavka“ i Zlatko „Pekar“ nekada su, 1970-ih i 80-ih, uz pomoć tada svemoćne crvene jugoslavenske putovnice, živjeli na relaciji između istočnog i zapadnog dijela grada, na rubu zakona, radili u najpoznatijim berlinskim noćnim klubovima i bili dio tamošnje hedonističke disko-scene, iste one u kojoj je tada, recimo, živio David Bowie i kojoj se taj glazbenik prije par mjeseci vratio. Dragan odavde nikada nije ni odlazio.

Dvadeset godina kasnije, njegov nećak, Vuk Maksimovič iz Beograda, odlučio je da, uz pomoć kamere, na licu mjesta, upozna svog tetka o kojem je uglavnom slušao samo legende i čije je „kraljevstvo“, kako stoji u podnaslovu filma, „uništio Trabant kada je osvojio Zapadni Berlin“. Tu je, konačno, i Draganov otac, djed Mile, bivši gastarbajter koji je cijelog života radio u Zapadnoj Nemačkoj i štedio kako bi se vratio u Jugoslaviju, koja se, kada otišao u mirovinu - raspala. Djed Mile mora, zbog njemačke mirovine svake godine posjetiti svoja dva najveća razočarenja – Berlin i Dragana.

Film je snimljen u produkciji njemačke kuće „Von Müller Film“, a njegovi autori su, pored Vuka Maksimoviča i Lena Müller i Dragan von Petrović. Film je premijerno prikazan na festivalu u Torontu, a zatim u Jakarti, Zagrebu, Leipzigu i Kijevu; na festivalima u Trstu i Saarbrückenu osvojio je nagrade za najbolji dokumentarni film: „Komadić lude svjetske povijesti viđen iz kuhinje otpuštenog izbacivača iz bordela. Dio dirljive obiteljske priče smještene u povijesne okolnosti Hladnog rata. Komdić grube, muške priče, ispripovjedane s darom i ironijom“ – tako je žiri u Saarbrückenu obrazložio nagradu za film o Draganu Wendeu.

Gubitnici promjena sa Zapada

Njemačkoj publici Dragan je simpatičan, ali su mu stavovi, za njihov ukus, možda malo previše politički nekorektni, kao primjerice, kada kaže da je „prije, kad su bili komunisti, bilo lijepo“, a da „od kako je zid pao – sve je palo“. Ili recimo kad izjavi da se „u Istočnom Berlinu još osjeća smrad koji se neće izvjetriti još sto, ma što sto – pet stotina godina!“ . Suradnik redatelja filma Dragan von Petrović kaže: „Ja sam pitao poslije projekcije u Leipzigu: jeste li se našli uvrijeđeni bilo čime što je Dragan rekao – nitko se nije javio, svi su rekli: Ne, nismo. Jednostavno, Dragan je dobar čovjek, ja mislim da to ljudi osjete i zbog toga mu ne zamjeraju čak i kad se ne slažu s njim.“

Ironijom sudbine, Draganovo prezime – Wende, koje je zadržao i nakon razvoda, na njemačkom znači „promjena“ – promjena, baš kao pad Berlinskog zida, koji bi, kako Dragan kaže u filmu, on podigao ponovo. „Ono što je specifično kod Dragana Wendea i u našem filmu“, kaže von Petrović, „je to da se rijetko tko do sada bavio gubitnicima promjena sa Zapada. Do sada su se filmovi uglavnom bavili gubitnicima s Istoka.“

I ako ljudima u Hrvatskoj još nije jasno kakav je čovjek Dragan Wende, von Petrović objašnjava: „Dragan je kao Del Boy iz serije 'Mućke' (Only Fools and Horses), samo što je mnogo zanimljiviji, mnogo duhovitiji i mnogo karizmatičniji čovjek, a stvaran je.“