Drakonske kazne nogometašima zbog kašnjenja na dopinšku kontrolu?
23. veljače 2009
Hoće li Andreas Ibertsberger i Christoph Janker, nogometaši Hoffenheima, biti kažnjeni jednogodišnjom zabranom igranja? O "dopinškoj aferi" jesenskog prvaka Bundeslige ovih dana bruji njemačka sportska javnost. O čemu se radi? Ibertsberger i Janker, tako glasi prigovor Njemačkog nogometnog saveza (DFB), nisu se "korektno ponašali nakon prvenstvene utakmice odigrane 7.2. protiv Borussije u Mönchengladbachu".
Zakasnili na dopinšku kontrolu
Nakon susreta koji je završen neriješenim rezultatom 1:1, dva igrača nisu se u zadanom vremenskom roku pojavili na dopinškoj kontroli. Hoffenheimovi nogometaši, tako glase pravila DFB-ove odredbe o borbi protiv dopinga, morali su se "neposredno nakon kraja susreta pojaviti u prostoriji u kojoj se obavlja dopinška kontrola". Ibertsberger i Janker tamo se se pojavili tek desetak minuta nakon kraja utakmice. Na prvi pogled postavlja se pitanje zbog čega bi uopće trebalo kažnjavati mlade igrače? Zbog 10-minutnog kašnjenja? Njihovi testovi su bili negativni, no to u ovom slučaju ne igra odlučujuću ulogu.
Pravila Međunarodne agencije za borbu protiv dopinga (WADA) su jasna, i ona ne toleriraju nikakvo kašnjenje. Prošle godine su dva prvoligaška igrača u Italiji zbog 30-minutnog kašnjenja na kontrolu kažnjena s jednogodišnjom zabranom igranja. Teoretski se u tih desetak minuta, koliko su kasnili Hoffenheimovi igrači, može manipulirati uzorak urina koji nogometaši moraju predati kontrolorima DFB-a. Borba protiv dopinga u nogometu dugo nije igrala neku važniju ulogu. FIFA (Svjetska nogometna federacije) tek je nedavno, kao posljednji veliki sportski savez, prihvatila nadležnost WADA-e na tom području, a time su nacionalni nogometni savezi podvrgnuti rigoroznim pravilima.
Ballack kritizira nova pravila
Profesionalni nogometaši, baš kao i svi drugi sportaši, sada odgovarajućim tijelima moraju čak tri mjeseca unaprijed javiti gdje će se i kada nalaziti. To je nužno: u slučaju kontrole nekog igrača, kontrolori jednostavno nenajavljeno "posjete" sportaše i obave kontrolu. Neki igrači, poput Michaela Ballacka (Chelsea) tu praksu smatraju "teškom povredom intimne sfere". Zanimljivo je da nogometaši na nova pravila reagiraju drugačije nego što su to posljednjih godina činili sportaši iz nekih "manjih" sportova. Tamo se nitko javno nije bunio, a ako je netko i protestirao javnost o tomu ništa nije doznala. Nogomet ima posve drugačiji tretman u masovnim medijima i zato su se izjave Michaela Ballacka i pojavile na naslovnicama novina. Na njegovu "žalopojku" reagirala je Imke Duplitzer, njemačka svjetska prvakinja u mačevanju: "Kad bih ja zarađivala onoliko koliko zarađuje Michael Ballack, ja bih jednostavno šutila i ne bih se žalila zbog kontrola."
A kako nova pravila funkcioniraju u praksi, Duplitzer je objasnila na jednom primjeru iz svog života. Nedavno ju je jedna prijateljica pozvala na spontani skijaški izlet u Austriju, što je njemačka sportašica morala odbiti. "Spontanost u našem slučaju nije moguća, ja bih prije odlaska na dva-tri dana skijanja WADA-i morala javiti ime hotela u kojem ću spavati, ime restorana u kojem ću jesti, ime kafića u kojem ću popiti kavu, ime piste na kojoj ću se skijati...uz sve te adrese morala bih poslati i brojeve telefona na kojima ću biti dostupna. Shvatila sam da bi zapravo bilo najjednostavnije ostati kod kuće, a prijeteljici zaželjeti ugodan odmor na snijegu", kaže Duplitzer.(dpa/sid)