Drama M. Rinkea "Optimisti" kritika egoizma
1. prosinca 2003Oglas
Kraj studenoga u Bochumskom Schauspielhausu obilježila je premijera "Optimisten" - Optimisti, komad koji potpisuje jedan od najmaštovitijih njemackih dramaticara mlade generacije Moritz Rinke. Rinke potpisuje i jedan od najvecih kazalisnih spektakla prosle godine, novu obradu sage o Nibelunzima u Wormsu i dobitnik je ugledne nagrade Mülheimskih kazalisnih dana za novu njemacku dramu. Ansambl bochumskog kazalista na kraju je premijere predstave koja traje cak 160 minuta pobrao pljesak, ali i glasne povike. Jedan od kriticara primjecuje da ce mu ova drama u sjecanju ostati zbog stotinu konzervi kikirikija i desetine praznih boca od rakije korištenih u predstavi. Medutim, "Optimisti" su na Ulricha Fischera ostavili dobar dojam.
Moritz Rinke ne krije da pred javne nastupe ima tremu, ali je ipak samo sat vremena prije nego što se u bochumskom kazalištu podigao zastor dao intervju. Tocno se sjeca trenutka kada je nastala ideja da napiše "Optimiste": "Tocno 11. rujna, ujutro u sedam bio sam u Los Angelesu u zracnoj luci i cekao let za Washington. Bio je to upravo zrakoplov koji je trebao doci iz Bostona, ali je završio na World trade centru."
U predstavi je rijec o globalizaciji, sukobu bogatstva i siromaštva. Cetrnaest scena odigrava se u sadašnjosti, u Nepalu - skupina njemackih turista, zajedno s vozacem i vodicem ostaju na cesti, jer im se pokvario autobus. U središte Rinke na razlicitim razinama postavlja poteškoce u sporazumijevanju. Ono što tako komicno pocinje završava s katastrofom. Pet njemackih turista kroz Nepal prolaze zapravo kako bi nastavili put do Indije gdje ce sudjelovati na konferenciji o problemima trecega svijeta. I dok filmski redatelj, radijski novinar, jedna lijecnica, antiglobalist i stari šezdesetosmaš raspravljaju o problemima indijskih seljaka i tome kako su za njihov položaj krivi americki koncerni, oko njih se kuha zlo. Tobožnja turisticka idila se raspada buduci da jedan od njih krijumcari oružje - zbog kojeg nepalski teroristi zaposjedaju hotel u kojem se nalaze.
Pet njemackih turista obrazovani su ljudi, predstavljaju njemacku inteligenciju. Rinke s puno humora skicira sukob izmedu mladih i starih, muškarca i žene, realista i onih koji lebde u oblacima. Svi oni žele pobuditi dojam kako su politicki angažirani a u stvari su nesposobni voditi dijalog. Redatelj predstave Matthias Hartmann, inace intendant bochumskoga kazališta, uživao je u svom poslu - uz smijeh iz publike razotkriva likove i stvarne razloge njihova djelovanja: cisti egoizam. Politicki su argumenti samo izgovor, jer u stvarnosti se radi samo o nadmoci u skupini i erotskim uspjesima. Svaki pokušava drugom nametnuti svoje gledište, ali nitko nije spreman poslušati drugoga. Skupinu ne zanima što kroz staklena vrata hotela imaju pogled na Himalaju - optimisti vide samo svoj odraz. I ne primjecuju kako vrijeme prolazi. Završetak drame ostaje otvoren: "Mislim da je napeto da ljudi odu iz kazališta i prije se pitaju, nego da govore 'aha, hvala lijepa, istog sam mišljenja'. Ja bih da se pitaju kako sad to izgleda, sjede li još uvijek tamo, kako je za jednog šezdeset osmaša kada stalno dobija nove šefove, kako je za jednog mladog covjeka susretati se s novim vrijednostima, formulirati ih" objašnjava autor drame.
No - na premijeri publika je bila podijeljena. Rinke je nekima stavio sol na ranu, isprao je uši svim egoistima, bez obzira jesu li stariji ili mladi. Pojedini su mu to uzeli za zlo, i negodovali uzvicima. No, time problem zbog kojeg je komad napisan nije riješen. Bit cemo pametniji ako budemo poslušali ovoga autora: Moritz Rinke je sa svojim optimistima sasvim ozbiljno prenio svoju poruku i uvjerljivo ju obranio. On pripada vrhu svoje generacije njemackih kazališnih pisaca.
Moritz Rinke ne krije da pred javne nastupe ima tremu, ali je ipak samo sat vremena prije nego što se u bochumskom kazalištu podigao zastor dao intervju. Tocno se sjeca trenutka kada je nastala ideja da napiše "Optimiste": "Tocno 11. rujna, ujutro u sedam bio sam u Los Angelesu u zracnoj luci i cekao let za Washington. Bio je to upravo zrakoplov koji je trebao doci iz Bostona, ali je završio na World trade centru."
U predstavi je rijec o globalizaciji, sukobu bogatstva i siromaštva. Cetrnaest scena odigrava se u sadašnjosti, u Nepalu - skupina njemackih turista, zajedno s vozacem i vodicem ostaju na cesti, jer im se pokvario autobus. U središte Rinke na razlicitim razinama postavlja poteškoce u sporazumijevanju. Ono što tako komicno pocinje završava s katastrofom. Pet njemackih turista kroz Nepal prolaze zapravo kako bi nastavili put do Indije gdje ce sudjelovati na konferenciji o problemima trecega svijeta. I dok filmski redatelj, radijski novinar, jedna lijecnica, antiglobalist i stari šezdesetosmaš raspravljaju o problemima indijskih seljaka i tome kako su za njihov položaj krivi americki koncerni, oko njih se kuha zlo. Tobožnja turisticka idila se raspada buduci da jedan od njih krijumcari oružje - zbog kojeg nepalski teroristi zaposjedaju hotel u kojem se nalaze.
Pet njemackih turista obrazovani su ljudi, predstavljaju njemacku inteligenciju. Rinke s puno humora skicira sukob izmedu mladih i starih, muškarca i žene, realista i onih koji lebde u oblacima. Svi oni žele pobuditi dojam kako su politicki angažirani a u stvari su nesposobni voditi dijalog. Redatelj predstave Matthias Hartmann, inace intendant bochumskoga kazališta, uživao je u svom poslu - uz smijeh iz publike razotkriva likove i stvarne razloge njihova djelovanja: cisti egoizam. Politicki su argumenti samo izgovor, jer u stvarnosti se radi samo o nadmoci u skupini i erotskim uspjesima. Svaki pokušava drugom nametnuti svoje gledište, ali nitko nije spreman poslušati drugoga. Skupinu ne zanima što kroz staklena vrata hotela imaju pogled na Himalaju - optimisti vide samo svoj odraz. I ne primjecuju kako vrijeme prolazi. Završetak drame ostaje otvoren: "Mislim da je napeto da ljudi odu iz kazališta i prije se pitaju, nego da govore 'aha, hvala lijepa, istog sam mišljenja'. Ja bih da se pitaju kako sad to izgleda, sjede li još uvijek tamo, kako je za jednog šezdeset osmaša kada stalno dobija nove šefove, kako je za jednog mladog covjeka susretati se s novim vrijednostima, formulirati ih" objašnjava autor drame.
No - na premijeri publika je bila podijeljena. Rinke je nekima stavio sol na ranu, isprao je uši svim egoistima, bez obzira jesu li stariji ili mladi. Pojedini su mu to uzeli za zlo, i negodovali uzvicima. No, time problem zbog kojeg je komad napisan nije riješen. Bit cemo pametniji ako budemo poslušali ovoga autora: Moritz Rinke je sa svojim optimistima sasvim ozbiljno prenio svoju poruku i uvjerljivo ju obranio. On pripada vrhu svoje generacije njemackih kazališnih pisaca.
Oglas