"Dubrovnik vrijedi više od mog broda"

Današnji francuski ministar vanjskih poslova Bernard Kouchner je tada, u vrijeme najtežih neprijateljskih napada, kao državni tajnik za humanitarne poslove proveo desetak dana u Dubrovniku. A predsjednik Stjepan Mesić, koji je u to vrijeme bio predsjednik Predsjedništva SFRJ-a, stavši na čelo konvoja, izložio se vojsci koja mu je otkazala poslušnost. On je pokazao veliku hrabrost, a danas, osamnaest godina kasnije, Mesić jednostavno kaže: "Mislim da su svi sudionici tog konvoja bili vrlo hrabri ljudi i znali su zašto idu u Dubrovnik.“ Konvoj Libertas predvodio je trajekt "Slavija I", a u njemu je bilo tridesetak ribarskih i turističkih brodova.

„Kako da nas nije bilo strah“

I jedna od organizatorica konvoja, novinarka Branka Šeparović, se prisjeća: "Sjećam se kapetana Tomića koji je imao jedan od najljepših brodova na Mediteranu – „Kapetana Luku“. Tada je koštalo oko tri milijuna maraka njegovo uređenje i bio je mjesec dana prije toga skroz gotov. Na moje pitanje da li će mu biti žao ako ga pogode, rekao je: 'Sigurno, ali Dubrovnik više vrijedi od moga broda'.“

A kapetan Ivan Tomić, vlasnik „Kapetana Luke“ iz Krila Jesenice, danas priznaje: "Kako da nas nije bilo strah. Pa, pričali su da će na odvesti u Herceg Novi. Odveo sam sa sobom i brata i sina i zeta, cijela naša familija bila bi osuđena na propast, da su nas uhvatili.“

Zapovjednik Hrvatske ratne mornarice Sveto Letica odvraćao je sudionike konvoja od njihova nauma da odu u Dubrovnik. "On se divio našem pothvatu, ali je rekao da je njegova procjena da će nas sto posto potopiti“, priča Branka Šeparović.

„Topovi su u vašim glavama“

Konvoj je krenuo iz Rijeke, ali je posve jasno da mu Hrvatska ratna mornarica ne bi dozvolila nastavak putovanja blokiranim Jadranom da se konvoju u Splitu nije priključio tadašnji predsjednik Predsjedništva Jugoslavije Stjepan Mesić. Njegovom odlukom konvoj je produžio prema Dubrovniku. Na zapovjednom mostu vodećeg broda „Slavije“ je bio Damir Jovičević, kapetan zaposlen u Jadroliniji, koji je, što tada nije bilo nevažno, crnogorske nacionalnosti. On kaže da Jugoslavenska ratna mornarica nije dozvoljavala ulazak u Dubrovnik: "Tražili su da vide šta se vozi, koga vozimo, kakve terete vozimo i šta u tim vozilima ima.“

Mesić je u to vrijeme još bio formalni zapovjednik tadašnje JNA. No, njegovi podređeni u Beogradu, poput admirala Stanea Broveta, nisu ga priznavali pa je s njima Mesić vodio žestoki razgovor iz kabine radiotelegrafista na "Slaviji". "Stane Brovet me je uvjeravao da se voze topovi. Rekao sam mu da su topovi u njihovim glavama. Vozili smo istinsku pomoć Dubrovniku. Željeli smo dati najveću pomoć Dubrovniku, da svijet sazna o čemu se radi“, kaže Mesić.

„Podigli su duh Dubrovčanima“

Konvoj je nakon jednog čitavog dana pregovora i plutanja u Pelješkom kanalu ipak uplovio u Dubrovnik 31. listopada ujutro. Kad su putnici otišli u grad, oni koji su ga držali u šahu podsjetili su na sebe - zapucali su po luci Gruž i, između ostalih, ranili tada petogodišnjeg Srđana Saltarića. „Čuo sam samo prasak i našao sam se na podu. Nisam znao što se događa“, ispričao nam je Srđan, danas dvadesettrogodišnji dubrovački student.

Konvoj Liberas je bio konvoj nade kaže profesor iz Dubrovnika Zdravko Bazdan, koji je tada živio u okupiranoj Mokošici, u Rijeci Dubrovačkoj: "Brod koji je dolazio, ljudi koji su dolazili, znali su da se možda neće ni vratiti kući, ali imali su želju da pruže Dubrovniku ruku, da im kažu da nisu sami. Čestitam svim sudionicima sjajnog konvoja Libertas, koji je stigao i snažno digao duh Dubrovčana. Ta pružena ruka ulila je snagu na okupiranom području.“

Svijet je napokon vidio što se događa

Dubrovčani su tada znali da nisu zaboravljeni, a zahvaljujući stotinjku novinara koji su bili na brodovima u konvoju svijet je mogao saznati što se događa u Dubrovniku i oko njega. Mesić je na to podsjetio prije tri godine, prilikom 15.obljetnice Libertasa: "Donijeli smo pomoć i onu koja se ne vidi, ali i onu koja je značajna, a ta je da svijet vidi o čemu se radi ovdje na jugu Hrvatske. Svijet je dobio jedinstvenu i istinitu informaciju o agresiji na Dubrovnik, o agresiji na Hrvatsku."

Istinu o Dubrovniku mogli su znati oni koji su to htjeli čak i u Srbiji i Crnoj Gori, unatoč snažnoj ratnoj propagandi koja je tvrdila da dim iz tog grada ne dolazi od zapaljenih palača i brodica nego od zapaljenih - starih guma. S konvojem u Dubrovniku je bio i tadašnji splitski dopisnik beogradske "Borbe" Ivica Profaca: "Slika o Dubrovniku se mogla dobiti tamo. 'Borba' je vjerno prenijela moje izvještaje. No, koliko se tu sliku ljudi prihvatili, to je druga stvar..."

Ovaj konvoj u kojem su stotine ljudi i deseci nenaoružanih brodica gandijevski probili pomorsku blokadu Dubrovnika trebao bi u povijesti ratovanja ostati zapisan kao jedinstveni civilni otpor bezumlju. No, Libertas ni u Hrvatskoj nije dovoljno valoriziran, kaže predsjednik Mesić: "Nadam da ćemo jednog dana i valorizirati taj konvoj jer je on namjerno malo držan u zavjetrini, namjerno se o njemu nije puno govorilo, jer oni koji su bili protiv konvoja kad su vidjeli koji su bili efekti bili su iznenađeni, ali pošto oni nisu sudjelovali jasno da ih to onda nije zanimalo."

Autor: Goran Vežić

Odg. urednica: Andrea Jung-Grimm