Dunav je vise od vode koja tece

Konvenciju o zastiti Dunava potpisale su sve dunavske zemlje u lipnju 1994. i time ustanovile medjunarodnu Komisiju za zastitu Dunava. Glavni tajnik Komisije Phillip Weller ocekuje da ce ministarski sastanak u Becu Komisiji dati nove smjernice oko cega okupiti buduce aktivnosti. Kako popraviti kvalitetu vode i kako formirati regionalne podskupine za kvalitetniji menadzment vodnih zaliha Dunava. "Za Dunav i njegove pritoke vazno je da se poboljsa nacin prociscavanja otpadnih voda iz velikih gradova, kao sto su Zagreb koji gradi ili bolje reci, tek mora izgraditi sustav za prociscavanje otpadnih voda. Drugi problem koji je za Dunav kritican jest situacija s poljoprivrednim oneciscenjima, odnosno pesticidima i drugim kemijskim sredstvima koja zavrsavaju u rijeci. Duz cijelog toka rijeke potrebno je reducirati kolicinu takvih sredstava, jer ona pidonose ne samo zagadjenju Dunava, vec i Crnog mora", kaze Phillip Weller.

Mreza gradova koji svoje fekalne vode ne ciste po ekoloski prihvatljivim standardima predstavlja svojevrsnu ironiju najpoznatijeg Straussovog valcera. Ljeti je uz rijeku gdjekad nemoguce setati. Zbog smrada. Fritz Holzwarth je voditelj njemacke delegacije i bivsi predsjednik dunavske Komisije: "Minimum bi bilo dvostupanjsko prociscavanje, koje ukljucuje kemijsko prociscavanje, kako bi voda koja se ulijeva u Dunav, ili u rijeke koje ce se kasnije uliti u Dunav, bile u nekoj mjeri ciste. No samo relacija radi – prije samo 25 godina, svicarski grad Basel ispustao je u Rajnu svoje otpadne vode, tek mehanicki prociscene."

Iz iskustava na sjevernijoj i oneciscenijoj sestri Rajni moguce je mnogo nauciti, dodaje Fritz Holzwart. U medjuvremenu se na Rajni primjenjuje tzv sustav trostupanjskog prociscavanja. Zadatak ministarske konferencije jest i razraditi mehanizme za zastitu vodnih resursa u novim clanicama EU-a kojima je za to dat rok od deset godina. No ni stare clanice, poput Njemacke ili Austrije nisu na cilju, upozoravaju i Holzwarth i Weller. Osobito na pitanju poljoprivrede. A svi projekti za Dunav koje je potrebno provesti sasvim sigurno ne kostaju malo. "Aktivnosti koje je potrebno poduzeti na zastiti Dunava kostaju milijune dolara. Mi smo sastavili listu bazicnih projekata koje treba provesti, i rijec je o redu velicine 4 milijarde eura investicija u sustave za prociscavanje otpadnih voda iz gradova i industrije, te poljoprivrede, odnosno poljoprivrednih farmi", procjenjuje Weller.

Kroz Hrvatsku protjece relativno mali dio Dunava, no njom protjecu dvije znacajne pritoke Dunavu, a to su Sava i Drava, pa je i prilog Hrvatske Dunavu znacajan. Naglasak Wellerove i Holzwartove diskusije u jednom je trenutku bio na Ukrajini, zbog problema koji je ondje stvoren izgradnjom kanala u delti Dunava kojoj se protive organizacije za zastitu okolisa.

Hrvatska je aktivan clan dunavske Komisije od njezinog pocetka, potvrdjuje Philip Weller, a zahvaljujuci neadekvatnim sustavima prociscavanja, i aktivan zagadjivac vodenih tokova.