1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Dunav – rijeka koja spaja, ali i razdvaja

Birgit Schmeitzner21. ožujka 2006

Dunav je druga najduža rijeka u Europi koja teče kroz deset država. Na njemu su izgrađene elektrane i brane, a izložen je i zagađenjima što ih izazivaju pojedine zemlje, ali su onečišćenjem vode naravno pogođene i ostale podunavske države – zbog čega zna doći i do prijepora.

https://p.dw.com/p/9ZpT
Dunav kod Regensburga u Njemačkoj
Dunav kod Regensburga u NjemačkojFoto: dpa

Sa svojih gotovo 2 900 kilometara Dunav je nakon Volge najduža europska rijeka. Protiče kroz deset država, obilježavajući pritom dijelom i njihove granice, a ušće mu je u Rumunjskoj, gdje se u obliku delte ulijeva u Crno more. Prirodno je da uz toliku duljinu rijeke i toliki broj podunavskih zemalja dolazi i do problema. A oni su, kako kaže Jasmine Backmann, stručnjakinja pri Međunarodnom povjerenstvu za zaštitu Dunava u Beču, dvostruki: «Postoji razlika među zemlja u gornjem i donjem toku Dunava. U gornjem toku problem je uglavnom u elektranama i branama. Čovjek je tamo vrlo jako utjecao na oblik Dunava. U donjem toku je, pak, najveći problem onečišćenje hranjivim sastojcima, gnojivom i drugim opasnim tvarima.»

Dunavska voda nije za piće

Stoga ne čudi što se većina zemalja odrekla pripravljanja dunavske vode za piće. Podunavske zemlje su se, međutim, obvezale na bitno poboljšanje kakvoće vode do godine 2015. Taj cilj slijede i nevladine organizacije koje se financiraju iz tzv. Dunavskog regionalnog projekta. Organizacija utemeljena na poticaj Ujedinjenih naroda upravo je ovih dana na raspolaganje opet stavila 640.000 američkih dolara za lokalne, ali i za međudržavne projekte. Dio tog novca između ostalog bit će utrošen kako bi se stanovnike Hrvatske i Slovenije uvjerilo u prednosti dječjih pelena od tkanine, ne bi li se tako smanjila količina otpada.

Poljoprivrednici – veliki zagađivači

A kako su poljoprivredni zagađivači još uvijek golemi problem, seljake u donjem toku Dunava nastoji se pridobiti za zaštitu okoliša. Entela Pinguli, čiji je ured u Mađarskoj zadužen za raspodjelu sredstava, projekte karakterizira na sljedeći način: «Ljudi se povezuju i oštre svoju svijest. To funkcionira već i preko projekata koji su 2004. po prvi put od nas dobili novac.»

Drugi dunavski problem, zbog kojega stalno dolazi do prijepora, je regulacija vodotoka uz pomoć brana, ustava i kanala. Osobito sporan bio je krajem 70-ih godina ogromni sustav brana između Gabèíkova u blizini Bratislave u Slovačkoj i Nagymarosa u Mađarskoj – poznat i kao «dunavski dinosaur». Mađarski je narod prosvjedovao protiv nagrđivanja područja za odmor, država je raskinula ugovor sa susjedom, a unatoč opomeni Međunarodnoga suda pravde nagodba nije postignuta ni do dana današnjeg. U međuvremenu je zacijelo i poneki Mađar ljut zbog raskida tog ugovora, budući da Slovačka veliki dio svojih potreba za električnom strujom pokriva iz elektrana na Dunavu.

Blagoslov i prokletstvo plovnih puteva

Jedna od stalno aktualnih tema je i riječna plovidba na Dunavu. Europska unija u izgradnju i uređenje plovnih puteva želi uložiti milijarde eura, ukazujući kako je na Dunavu od ukupnog potencijala trenutno iskorišteno svega deset posto. Ekološkim aktivistima poput Ulricha Eichelmanna iz WWF-a od takvih se izjava začas smuči u želucu: «Poglavito u istočnoj Europi, od Mađarske nizvodno, postoji oko 500 kilometara rijeke koji još nisu regulirani ljudskom rukom. Sada se, u 21. stoljeću, spremamo napraviti iste greške koje smo uzvodno počinili još u 19. i 20. stoljeću.»

Ne želimo drugu Rajnu na Dunavu, poručuje Eichelmann. Dunav bi i dalje trebao ostati žila kucavica za čovjeka i životinjski svijet.