Dunavska voda u dobrim rukama

Dva broda, „Argos“ i „Istros“, isplovljavaju iz pristaništa u Beču i nastavljaju put niz Dunav. Dok posada izbjegava čamce i teretnjake, putnici s palube promatraju bečke nebodere. Odjeveni su u bijele kute ili u ronilačka odijela. Plovidba Dunavom je dio njihovog posla – oni su dio najveće ekspedicije riječnih istraživača u povijesti i putujući niz rijeku prevalit će dvije tisuće kilometara, sve do Crnog mora.

„Analiziramo biljne i životinjske vrste, njihovu raznovrsnost i također procjenjujemo ukupnu količinu živog svijeta. Na osnovu toga, utvrđujemo kvalitetu vode“, kaže Jarmila Makovinska iz Slovačke, dok se naginje nad mikroskop u potpalublju. Po njezinoj procjeni, voda koju je do sada ispitala, između Regensburga u Njemačkoj i Beča, je „negdje na sredini“ – dakle dobre ili umjerene kvalitete.

Dunav pripada svima

Vođa tima od oko 25 znanstvenika je Bela Csany – hidrolog koji u slobodnim trenucima na brodu - svira gajde. Na početku svake etape putovanja on stoji na pramcu i svira. Ali nakon glazbe, bavi se znanošću. „Cilj ove misije je da se u riječnim naslagama i u tijelima riba otkriju one najopasnije sastojke, one koje zagađuju vodu,“ kaže Csany. Taj mađarski akademik razvio je tehniku "pecanja na struju". „Upotreba električne energije paralizira ribe“, objašnjava Csany. A nakon ispitivanja, one se puštaju natrag u rijeku.

„Tražimo sastojke koji potiču npr. iz lijekova, plastične materijale, kemikalije za borbu protiv požara. Svi ti materijali se rastvaraju u vodi“, kaže Tobias Schultzer, znanstvenik iz Leipziga dok provjerava sondu netom izvađenu iz vode.

Njegov kolega, Austrijanac Peter Tarabek, objašnjava kako farmaceutski sastojci uopće stižu do vode: „Ako popijete lijek, njegovi elementi prođu kroz pogone za preradu vode. Ti ih uređaji nisu u stanju ukloniti ili u potpunosti razgraditi. Oni tako završe u reci.“

Znanstvenici će imati točnu sliku zagađenja u cijelom tijeku Dunava tek nakon što je putovanje gotovo i sva testiranja obavljena. „Vjerojatno da u svijetu ne postoji rijeka koja je tako intenzivno ispitivana kao Dunav. Ta rijeka teče kroz mnogo zemalja, pa su u to uključeni pripadnici mnogih naroda“, kaže austrijski naučnik Martin Dokulil.

Od Njemačke do Crnog mora

Ovakva ispitivanja vrše se svakih šest godina i organizira ih Međunarodno povjerenstvo za zaštitu Dunava. Šef ekspedicije Bela Csany sudjelovao je i na dvije prethodne ekspedicije, ali je i proveo veliki dio svog života na Dunavu i na njegovim obalama. Ta rijeka je dio njegovog djetinjstva. On se nada da će se jednog dana moći popraviti dio štete koju su joj ljudi nanijeli.

„Kada se dogodila posljednja katastrofalna poplava, veliki dio ravnica uz rijeku bio je pod vodom. Mnoge vrste riba su se tamo uspješno mrijestile“, kaže Csany. Nažalost, mnogo mlade ribe je pomrlo kada se voda povukla.

Svake večeri, znanstvenici se okupljaju oko kapetanovog stola, uspoređuju zabilješke i zabavljaju se. „Neki među nama se poznaju desetljećima. Odrasli smo zajedno, na Dunavu. On je za nas vrlo važan“, kaže Csany.

Putovanje traje šest tjedana i završit će na ušću Dunava, gdje voda iz njemačkog Schwarzwalda, austrijskih Alpa i bezbrojnih pritoka konačno dolazi do Crnog mora. Ali rezultati tog jedinstvenog naučnog putovanja analizirat će se još godinama, u laboratorijima širom Europe.