Portrait Naguib Sawiris
11. prosinca 2011
Nagib Saviris je koptski kršćanin i na čelu je jedne od najbogatijih egipatskih obitelji. 57-godišnji kralj egipatske telekomunikacije je toliko moćan da se čak i u vrijeme dok je bivši predsjednik Hosni Mubarak bio na vlasti otvoreno usudio kritizirati režim. U veljači ove godine Saviris je bio jedan od prvih koji je Mubaraka otvoreno pozvao na podnošenje ostavke.
No dok se ostatak egipatske gospodarske elite drži po strani i ne upliće se previše u političke procese koji mjesecima tresu najmnogoljudniju arapsku zemlju, Saviris se aktivno uključio u politički život. Prvo kao član tzv. "Vijeća mudraca", gremija koji je u nemirnim vremenima najžešćih prosvjeda posredovao između oporbe, vlade i vojske. Nakon toga Saviri je osnovao vlastitu "Stranku slobodnih Egipćana" koja u međuvremenu broji preko 130.000 članova. Za razliku od mnogih drugih stranaka koje su niknule u naletu demokratskih promjena i koje su se isto tako, uglavnom iz financijskog razloga, ugasile, Savirisova stranka ne muči muku s novcem. Naprotiv. Iza "Stranke slobodnih Egipćana" stoji jedna od najbogatijih dinastija u Egiptu koja u svojim rukama drži Orascom Telecom, tvrtku koja je u međuvremenu narasla na 6. po veličini mobilnog operatera na svijetu.
Global Player
Tajna Orascomove ekspanzije leži u činjenici da se njezin osnivač i većinski vlasnik Saviris od samog početka nije usredotočio isključivo na egipatsko tržište nego je ulagao ne samo u mreže nerazvijenih zemalja poput Pakistana, Bangladeša, Alžira i Tunisa nego i u mobilnu telekomunikaciju Italije, Grčke i Kanade. Prema nekim glasinama Saviris se priprema preuzeti i austrijski Telecom Austria kao i švicarsku Orange. Bilo kako bilo svaki put kad neki od, u međuvremenu 100 milijuna korisnika bilo gdje u svijetu pošalje poruku ili okrene neki broj, Savirsu se dodatno poveća iznos na bankovnom računu.
Temelj bogatsva obitelji Saviris postavio je Nagibov otac Onsi koji je 1960., nakon što je novopečeni vlastodržac general Gamal Abdel Assad nacionalizirao tvrtke u obiteljskom vlasništvu, pobjegao u Libiju gdje se počeo baviti građevinarstvom. U Egipat se glava obitelji vratila tek 1970. nakon Naserovog odlaska s vlasti i dolaska Anvara al Sadata. Sadatov nasljednik Mubarak je započeo proces ponovne privatizacije gospodarstva u što se svojim kapitalom izdašno uključila i obitelj Saviris. Obitelj je u samo nekoliko godina postala najvećim privatnim poslodavcem u Egiptu.
Njemačka kulturna pozadina, turski uzor
Iako je otac svoju tvrtku i imetak pravilno podijelio na tri sina, ipak je najstariji, Nagib, od samog početka igrao najistaknutiju ulogu. Školujući se uglavnom na njemačkom govornom području, prvo u njemačkoj protestantskoj gimnaziji u Kairu a zatim i na elitnom ciriškom sveučilištu ETH, Nagib je stvorio i osjećaj za socijalnu komponentu poduzetništva a isto tako i potrebu pomaganja akademskog podmladka.
Plod toga je i zaklada "Sawiris Foundation for Social Development" koja zajednički s njemačkom Službom za akademsku razmjenu (DAAD) egipatskim studentima omogućava studij u Njemačkoj. Svoju povezanost s Njemačkom Nagib podvlači i funkcijom predsjednika Egipatsko-njemačke trgovinske komore. U jednom razgovoru za njemački tjednik Der Spiegel, Saviri je naglasio kako je studij na njemačkom utjecao na njegov odnos prema disciplini, točnosti i ustrajnosti. I upravo te vrline želi iskoristiti kako bi pomogao egipatskom gospodarstvu da ponovno stane na noge.
Iako je trenutno stanje u zemlji još uvijek poprilično kaotično, analitičari vide potencijale u egipatskom gospodarstvu. Davut Deletioglu iz investicijske tvrtke Charlemagne Capital, koja je usredotočena na investicije na bliskom i srednjem istoku Egipat uspoređuje s prilikama u Turskoj prije 30 godina. "Tada su i turskim gospodarstvom vladale dinastije u čijim rukama su se nalazili cjelokupni gospodarski sektori poput građevinarstva ili metalurgije. Egipat posjeduje veliki potencijal, ako sve bude išlo kako treba", kaže Deletioglu. On pritom aludira na političku situaciju i gospodarsku politiku budućih vlastodržaca u Egiptu. U Turskoj je vladajuća AKP pokrenula dotad nezabilježeni gospodarski uzlet. U Turskoj se dohodak po glavi stanovnika u posljednjih deset godina udvostručio.
Usporedba nije bez temelja. Saviris je u nekoliko intervjua izrazio svoje oduševljenje turskim modelom. "S državom koja je doduše pod utjecajem islama ali unatoč tomu sekularna i demokratska se može živjeti", rekao je Saviris.
Na ratnoj nozi s islamistima
Nagibova braća Samih i Nasef su također preko obiteljskog imperijuma aktivni u inozemstvu. U domovini također podržavaju mnoge zaklade za pomoć mladima. No za razliku od svog brata, Samih i Nazef se ne angažiraju u politici. Nagib je međutim poznat po tomu da otvoreneo u javnosti kaže što misli. Nimalo bezazleno ponašanje za jednog kršćana u konzervativnom Egiptu s islamom kao dominantnom religijom. 2007. jedan egipatski šeik je čak izrekao i fetvu (presudu) protiv Nagiba jer je ovaj tijekom jednog intervjua rekao da ga umotavanje muslimanki maramama osobno ne smeta ali da se u međuvremenu šetajući ulicama Kaira osjeća poput stranca i "kao da je u Iranu".
Borbu protiv islamista Nagib u međuvremenu vodi i pomoću svojih televizijskih kanala i medija. Početkom rujna pokrenuta je jedna TV postaja koja emitira isključivo vijesti a još jedna TV postaja sa sjedištem u Kataru te jedne dnevne novine su u pripremi.
Politički Nagib Saviris se uvijek iznova sukobljava s Muslimanskom braćom i njihovim konzervativnim poimanjem društva. Na primjer kada zahtjeva da se mjesto predsjednika zemlje u obzir mora doći i kršćanin ili žena ili nakon što je preko Twittera poslao karikaturu Mickija Mausa s bradom i Mini s feredžom. Saviris vjerojatno svojom strankom neće pobijediti jaku Muslimansku braću ali već i sad svojim djelovanjem utiče na egipatski put prema demokraciji.
Autor: Thomas Kohlmann (N. Kreizer)
Odg. ur.: Željka Telišman