Erdogan iznenadio umjerenošću

Turski premijer Recep Tayyip Erdogan (naslovna fotografija: na konferenciji za novinare s kancelarkom Merkel u Berlinu, 31.10.) još uvijek može iznenaditi. Za svojih prijašnjih posjeta Njemačkoj oštro je kritizirao ovdašnju politiku integracije stranaca i primjerice, nazvao asimilaciju "zločinom protiv čovječnosti". Ovoga puta je iznenadio umjerenim tonovima. Čemu treba zahvaliti tu pozitivnu Erdoganovu promjenu? Zašto sada od ljudi iz Turske traži da se integriraju u Njemačkoj?

Uzajamni interesi

Turska prerasta u regionalnu silu, ponosnu na gospodarski rast nezabilježen u Europi i pri tome preuzima sve važniju ulogu kao zagovornik zapadnih strategija u raznim sukobima u svom susjedstvu na jugu. No, da bi ova članica NATO-a mogla nastaviti taj pozitivan razvojni trend od nevažne zemlje na pragu industrijskog razvoja prema gospodarskoj sili, potrebna joj je stalna potpora Europske unije, i to prvenstveno Njemačke. Na članice EU-a otpada 37 posto turske vanjske trgovinske razmjene. Turska želi postati članica EU-a i taj svoj cilj, ako uopće, može ostvariti samo uz pomoć Njemačke. Erdogan zna da bi napetosti u njemačko-turskom odnosu mogle naštetiti njegovim europskim ambicijama.  

A Njemačka s druge strane zna, da Turska, koja leži na pragu između Europe i Bliskog istoka, i dalje mora zadržati članstvo u Europskoj uniji kao cilj. Ta je zemlja jako važna iz geostrateških razloga, primjerice da bi osigurala pokrivanje europskih energetskih potreba. Jedna Turska, koja bi se smatrala prisiljenom na novo definiranje same sebe i pri tome se udaljavala od Europe bila bi očito na štetu Unije - i to ne samo iz gospodarskih i političkih razloga.

Preostale zadaće

Uvjeti života nemuslimanskih manjina u Turskoj se se doduše nešto popravili, no još dugo ne može biti govora o idealnom stanju. Velike nacionalne skupine poput Alevita, ali i novinari i intelektualci, žale se na tešku diskriminaciju, progone i samovoljna uhićenja. No, od Turske se i dalje mogu ozbiljno zahtijevati nužne reforme samo ako ona ne odustane od svog europskog cilja.

Njemačka kancelarka Angela Merkel će u veljači iduće godine posjetiti Tursku. To je hrabar korak u godini održavanja saveznih izbora u Njemačkoj. Do tada će i njezina vlada morati obaviti svoje zadaće. Tu se radi o olakšicama što se tiče viza za poslovne ljude, umjetnike i studente te prihvaćanja dvostrukog državljanstva. Osim toga, za Ankaru bi bio vrlo pozitivan signal, kada bi Turska bila ponovo pozvana na sastanak na vrhu EU-a. Na kraju krajeva, Turska nije bilo koja zemlja i ona je zaslužila da se na nju gleda kao na punopravnog partnera Europe.