Erdogan se pokazao kao loš domaćin

Gosti su prema turskom poimanju dar Božji. To je ishodište naveliko hvaljenog gostoprimstva Turaka. A kada gosti dolaze iz "Almanyije", dakle, Njemačke tradicionalno se uvijek govori o "prijateljima". Strag da to više neće biti tako je opravdan. Štoviše, diplomati na obje strane morat će se potruditi ograničiti štetu u bilateralnim odnosima ovih zemalja koju je prouzročio turski premijer Recep Tayyip Erdogan još prije nego što je njemački predsjednik Joachim Gauck napustio Tursku. U svakom slučaju Erdogan se pokazao kao loš domaćin.

Sa svojim verbalnim gafovima usmjerenima protiv Gaucka Erdogan si je upropastio šanse da dobije razumijevanje za svoju ljutnju zbog kritika koje je prethodno izrekao njemački predsjednik. Gauck se, s druge strane, mora zapitati je li njegova kritika ipak bila preoštra i preglasna. Je li Gauck svoju kritiku o nedemokratskim prilikama koje ga podsjećaju na stanje u DDR-u mogao izreći negdje drugdje, a ne pred studentima elitnog sveučilišta u Ankari? Primjerice, na nekom svečanom ručku organiziranom njemu u čast, u govoru koji bi tom prilikom održao?

U svakom slučaju, njemačko-turski odnosi su - barem za sada - pomućeni. Erdoganove tirade mržnje protiv najvišeg predstavnika njemačke države na žalost su u drugi plan potisnule svečano otvaranje njemačko-turskog sveučilišta u Istanbulu. A predbaciti Gaucku da vjeruje kako je još uvijek svećenik već graniči s diplomatskim neukusom.

"Uzvrat" u Kölnu

24. svibnja je na programu "uzvratna utakmica" u Kölnu kada Erdogan dolazi na obilježavanje 10. obljetnice "Unije europsko-turskih demokrata" - bliske njegovom AKP-u. Planirano je da Erdogan održi govor pred oko 18.000 ljudi u kelnskoj areni. Postoji opravdana bojazan da će Erdogan, pokušavajući osvojiti političke bodove i reklamirati se kao mogućeg predsjedničkog kandidata, osuti tešku paljbu protiv Njemačke i njezinih političara.

Ono što ostaje jest nada da će šteta biti saglediva - što je posebno važno i za skladni suživot Turaka i Nijemaca u Njemačkoj. Ova krhka koegzistencija teško je opterećena desničarskim ubojstvima migranata uglavnom turskog porijekla, koje je počinila organizacija Nacionalsocijalističko podzemlje. To još dugo neće biti prevladano. Međuljudski odnosi ne smiju biti zloupotrebljeni kao nova hrana za političke i vjerske ekstremiste ni u Njemačkoj niti u Turskoj.

I o tome je Gauck možda morao bolje promisliti prije nego što je, bez pažljivog vaganja, izgovorio nesumnjivo opravdane kritike na račun Erdoganovog diktatorskog stila kojim upravlja državom. Tim više što se Njemačka i njezine sigurnosne službe nisu proslavile u istrazi zločina NSU-a. To Njemačku u verbalnom okršaju s Turskom čini ranjivom.

Mogući izlaz iz krize mogao bi biti jači angažman Njemačke za pristupanje Turske EU-u. Usklađivanje europskih vrijednosti neće, naime, tako dugo biti moguće dokle god Europska unija ne snizi prepreke koje je postavila Turskoj. Demokratski pokreti, predstavnici civilnog društva i oporba trebaju ovu podršku u njihovim naporima za Tursku bez cenzure i samovolje.