Esterhazy dobitnik Mirovne nagrade Saveza njemačkih knjižara

Uprava zaklade koja je nadležna za dodjelu nagrada opisala je 53-godišnjeg Esterhayija kao “obnovitelja mađarske literature”, a u obrazloženju mu je odala priznanje kao autoru koji, “iako je rođen puno kasnije, jasnim glasom oslikava uništavanje ljudi terorom i nasiljem i njihovo ponovno uskrsnuće u tuzi i ironiji”. Esterhazyjevo najpoznatije djelo je roman “Harmonia Caelestis” u kojem je ispričao sudbinu svojih predaka. Njegove su brojne pripovjetke i romani prevedeni na njemački jezik.

On potiče iz jedne od najvećih europskih plemićkih obitelji. Joseph Haydn svirao je na dvoru njegovih predaka u Eisenstadtu. Umjetnička zbirka koja se nalazi u vlasništvu njegove obitelji je veličanstvena. Jedino se ovaj kasni potomak Esterhazyja ophodi nemarno i ironično prema svom naslijeđu. Recimo, on šalje razglednice na kojima jednom pretku crta zečje uši, ciljajući pri tom na značenje svog imena Esterhazy, odnosno na njemačkom Osterhase iliti uskršnji zec. On je šarmantan i susretljiv, no svojom vanjštinom niječe plemićko podrijetlo: njegova prerano osijedjela kosa je duga i zamršena, a odjeća je sve samo ne otmjena. Njegove oči svjetlucaju lukavo i prepredeno. Jednako je neprilagođen i njegov stil pisanja. Esterhazy u knjizi “Pomoćni glagoli srca” obrazlaže:

"Ja ne koristim jezik. Ja ne želim prepoznati stvarnost i još manje želim da Vam ju dočaram. Meni uopće ne pada na pamet da definiram svijet. U stvari, ništa ni ne definiram. Jer, definicija znači da se ime ubuduće žrtvuje nazvanom objektu.”

Peter Esterhazy rođen je 1950. godine u Budimpešti. On je radio na elektronskoj obradi podataka, što je vidljivo i u njegovoj prvoj zbirci novela, kojom je u dobi od 26 godina stekao slavu u Mađarskoj. On je postao pojam na njemačkom govornom području već samim naslovom svojih proznih groteski “Mala mađarska pornografija”. I uopće, njemački jezik i kultura za njega su važani. Esterhazy je još prije političkih promjena živio u Berlinu i češće posjećivao Frankfurt, a u Beču je više puta odlikovan poznatim nagradama.

Na svom je najvažnijem djelu radio deset godina. Roman “Harmonia Caelestis” dobio je ime po matematičko-astronomskoj djelu jednog Esterhazyjevog pretka. Na 900 stranica ispričana je priča o usponu i padu Esterhazyja, koji su, poput obitelji Rothschild, pisali europsku povijest. Kao što se i moglo očekivati, on u svom djelu ne uzdiže veličinu svojih predaka nego uvijek iznova opisuje njihova nasilja, ali i ono što su doživjeli nakon dolaska komunista na vlast u Mađarskoj. No, baš je poglavlje o svom ocu, kojeg je opisao s puno ljubavi, Peter Esterhazy morao naknadno doslovno ponovo napisati. On je, naime, upravo dovršio svoj roman kada je izašlo na vidjelo da je njegov otac radio za mađarsku tajnu službu. Bio je to šok od kojeg se sin nije uspio oporaviti ni kroz rad na prepravljenom izdanju, odnosno dodatku svom mamutskom djelu. Esterhazy je i politički nakon promjena od 1989. godine, pa time i kroz gubitak slike klasnog neprijatelja, u prvo vrijeme posve dezorjentiran:

“Prije se moralo znati da utorkom dolazi kruh, a ako to propustiš onda ćeš umrijeti od gladi. Kasnije je bilo kruha, ali onda si morao paziti što pred kim govoriš. A sada se ne zna što se mora znati. Samo se zna da se ništa ne zna."

Peter Esterhazy posjeduje europski duh. Nasuprot njemačkom filozofu Juergenu Habermasu koji zastupa usku europsku jezgru, Esterhazy pliva Dunavom protiv struje i pri tome u svojim djelima prenosi i staru i noviju srednjoeuropsku kulturu.