EU dobiva ministarstvo vanjskih poslova

Lisabonskim ugovorom, koji je prije godinu dana stupio na snagu, Europska unija je dobila ministricu vanjskih poslova Catherine Ashton, čija je službena titula nešto poduža i glasi "visoka predstavnica za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku". A osim toga, dogovoreno je i formiranje Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS) koja se treba pobrinuti za vođenje jedinstvene europske politike.

No, dogovor oko te nove europske diplomatske službe nije bilo lako postići. Jer, na sveopće zadovoljstvo trebalo je riješiti pitanja poput: koliki će utjecaj imati države članice, kakva bi trebala biti struktura tog ureda, tko će biti postavljen na najvažnije položaje? Unatoč svim poteškoćama, visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku Catherine Ashton ističe prednosti nove institucije: "Otvaranje ureda omogućuje suradnju 27 država članica. Želimo zajedničke odgovore na najvažnije svjetske izazove. Ne radi se o tome da se nešto oduzme nekoj državi članici, nego o prednostima koje nastaju kada njih 27 rade zajedno."

"Nužna je zajednička vanjska politika"

Europska služba za vanjsko djelovanje ima oko 3.700 zaposlenih koji stoje na raspolaganju visokoj predstavnici EU-a za vanjsku politiku. Ta služba preuzima zadaće klasičnog ministarstva vanjskih poslova sa sjedištem u Bruxellesu, a u nju je uključeno i više od 100 diplomata koji širom svijeta zastupaju interese EU-a. Početak rada tog ureda važan je događaj za europsku diplomaciju, smatra njemački ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle: "Europa mora biti u stanju reagirati na svjetske krize, naravno u prvom redu diplomatski. I zato je za nas Europska služba za vanjsko djelovanje tako važna."

Belgijski zastupnik u Europskom parlamentu Guy Verhofstadt čak smatra da je pravo vrijeme za formiranje zajedničke europske vanjske politike: "Budimo iskreni: zajednička vanjska politika EU-a do sada nije postojala. Sjećam se rata u Iraku s kojim smo se na razini EU-a pozabavili ravno 50 sekundi. Europa tada jednostavno nije bila u stanju diskutirati o tome, a kamoli za pronalaženje zajedničke pozicije. Tako nešto se više ne smije dogoditi."

Bez nacionalnog ključa

No, i nakon dugotrajnog pregovaranja oko konkretnih pitanja vezanih uz novu europsku diplomatsku službu njezin položaj nije do kraja razjašnjen: ona je, naime, djelomično podređena Europskoj uniji, a u nekim segmentima je ipak vezana uz mišljenja pojedinih država članica. Unatoč tome, dogovoreno je da će se zaposleni isključivo birati po kvalifikacijama, a ne po nacionalnom ključu. Njemački zastupnik u Europskom parlamentu Alexander grof Lambsdorff smatra da je to bila dobra odluka: "Ponekad se dobiva dojam da je to ovdje najvažnija tema, no to nije tako. I mada bi upravo Njemačka profitirala od nacionalnog ključa, ja sam svejedno protiv toga."

Njemačka u europskoj diplomatskoj službi zauzima barem dva strateški važna položaja. Helga Schmid, bivša savjetnica njemačkih ministara vanjskih poslova Klausa Kinkela i Joschke Fischera, imenovana je na dužnost zamjenice glavnog tajnika Službe, a Nijemac Markus Ederer preuzima upravljanje predstavništvom Europske unije u Pekingu.

Autorice: Monika Dittrich/Andrea Jung-Grimm

Odg. ur.: S. Matić