Euro za deset novih članica između 2007. i 2010. godine?

Iskustva sadašnjih članica eurozone pokazala su da su države koje su se pobrinule za pravovremene pripreme prijelaza na novu valutu bile nagrađene glatkim prijelazom na euro i širokim prihvaćanjem u javnosti. Novu valutu treba pripremiti brzo, a paralelno korištenje dosadašnje valute obaviti u što kraćem roku. Od posebne važnosti je spriječavanje rasta cijena. U prvom valu zamjene valute malo je pozornosti posvećeno starim kovanicama i novčanicama. Upravo to je predstavljalo veliki logistički izazov.

Eurozona će se postupno širiti, jer će nove članice biti primane pojedinačno, stoji među ostalim u izvješću Europske komisije. Estonija, Litva i Slovenija od 28. lipnja 2004. članice su sustava EWS koji je preduvjet za uvođenje eura. Ove tri zemlje i Cipar žele već 2007. godine preći na euro. Ostali zemlje namjeravaju se uključiti u eurozonu u slijedećim etapama: Malta i Letonija 2008., Poljska i Slovačka 2009. te Mađarska i Češka 2010. godine. Europska komisija je dala svoje procjene koliko su navedeni datumi i želje novih članica realni.

Od pomoći je da je ukupno sedam zemalja - Češka, Slovačka, Poljska Slovenija i tri baltičke države – u ne tako davnoj prošlosti provelo velike monterane reforme i time raspolažu s određenim iskustvima. Najveći dio deset novih članica Europske Unije već je počeo s izborom nacionalnih strana budućih kovanica eura i eurocenta.

Poput 1997. godine kada su se pripremale sadašnje članice eurozone interes građana za euro u novim članicama bio je ograničen. Prema rezultatima anketa Eurobarometra samo 50 posto pokazuje interes. 44 posto očekuje pozitivne efekte na gospodarstvo, 41 posto negativne. Osobno 40 posto ispitanika očekuje poboljšanje, a 45 posto pogoršanje uvođenjem eura. 42 posto anketiranih se vesele euru, a 47 posto ne. Ne treba zaboraviti da su mnoge nove članice emocionalno vezane uz svoju nacionalnu valutu. Tako je 40 posto upitanih izrazilo želju da se euro uvede što je kasnije moguće, a tek 19 što prije.