Europa je važnija od volje građana?

Sve zemlje Europe su parlamentarne demokracije i ovakva izjava talijanskog premijera je izazvala pravi val prosvjeda u njemačkoj javnosti - čak i među onima koji nisu pročitali čitav interview u novom broju tjednika "Der Spiegel" (6.8).

Jer u tom razgovoru je riječ bila o postupku ratifikacije takozvanog europskog fiskalnog pakta, sporazuma gdje članice Unije pristaju da Europa nadzire donošenje državnih proračuna i njegovu realizaciju. To je u načelu stvar nacionalnih parlamenata - tako je to još od početaka uspona moći izabranog političkog tijela u Engleskoj.

Tamo je zapravo započela demokracija kad je parlament, kroz nadzor državne blagajne, nadzirao i svog kralja. Njemačka još razmišlja o tome, da li treba pristati odreći se tog suvereniteta i o tome će ovdašnji Ustavni sud donijeti odluku tek 12. rujna.

"Da sam se držao parlamenta, ne bi bilo kompromisa"

Talijanski premijer Monti je njemačkog novinara pak podsjetio na zadatak koji je on dobio od svog, talijanskog parlamenta: da se na summitu EU-a izbori za zajedničke, europske državne obveznice. "Da sam se mehanički držao zadaća koje mi je dao moj parlament, ne bih mogao pristati na zaključke posljednjeg sastanka u Bruxellesu." Jer Italija je bila "za", Njemačka je bila "protiv" - što znači da nikakav kompromis nije moguć dok i parlamenti ne pristanu na njega.

Ali u Europskoj uniji ima 27 nacionalnih parlamenata i očekivati da će svi oni, bez da uopće i komuniciraju između sebe, odlučivati o pitanjima Europe - to se jedva može nazvati učinkovitim načinom rješavanja krize. Nije posve identična niti uloga parlamenata u pojedinim državama Europe i ona seže od gotovo savjetničke uloge u predsjedničkom sustavu u Francuskoj pa do tradicionalno snažnog utjecaja izabranih zastupnika u demokracijama Skandinavije.

No zajedničko je svim nacionalnim zastupnicima jest da su oni slobodni zastupati svoj stav u baš svim pitanjima. Ali dok u parlamentima može - i mora vladati raznolikost mišljenja, samo vlade nose i odgovornost provođenja političkih odluka. Zato Monti podsjeća da "kad god mi u Vijeću Europe postignemo neki konsenzus, dan ili dva kasnije se u 'zemljama sjeverno od Njemačke' govore stvari koje opet postavljaju u pitanje taj konsenzus."

Kamo vodi "Monto-kracija"?

Talijanski premijer ukazuje kako nacionalne vlade moraju "osigurati svoj prostor za pregovore" pred nacionalnim parlamentima. Naravno da vlade "moraju slijediti odluke Parlamenta", ali je konačno i dužnost vlada "odgojiti" svoje parlamente kako bi donijeli razumne odluke.

Njemački mediji i javnost jedva da je pokazala razumijevanje za ovakva glasna razmišljanja talijanskog političara. I neki političari se pitaju, da li je talijanski premijer uopće svjestan što bi značila takva "Monto-kracija"? Nema dvojbe kako u ovim vremenima krize u zoni eura postoji potreba za financijskom disciplinom i čak svojevrsnim europskim "ministrom financija". Ali s druge strane, Europska unija već ionako pati od nedostatka demokratskih procesa.

Europski parlament je jedino tijelo Unije kojeg biraju građani, ali njegov utjecaj na donošenje odluka je još uvijek veoma ograničen. U što bi se dakle pretvorila Europa kad bi se slijedila razmišljanja Montija? I dok njemački mediji napadaju talijanskog premijera kako je naslijedio previše sklonosti prema samovladi od svog prethodnika Berlusconija, treba podsjetiti i kako izjave da se njemački parlament treba "odgojiti" i navesti da čini što želi vlada - izuzetno opasna politička izjava i iz posve drugog razloga.

Ne dirajte Bundestag!

Naime, talijanski premijer možda ne zna toliko povijest Njemačke, pogotovo u onom dijelu koji je još uvijek bolna točka političkog života u Njemačkoj. Jer nedugo nakon dolaska nacista na vlast - i samo nekoliko dana nakon paljevine Reichstaga, tadašnji zastupnici su 24. ožujka 1933. usvojili Zakon o razvlašćivanju (Ermächtigunsgesetz) kojom se sve ovlasti parlamenta prenose na Hitlera i njegovu kliku.

Sve do kraja rata se Reichstag zato nazivao i "najskupljim pjevačkim zborom na svijetu" jer je od 1933. do 1945. zasjedao ukupno samo - 20 puta! U pravilu da bi, uz pjevanje himne, tek potvrdio odluku diktatora.

Zato je Njemački parlament u Ustavu poslijeratne Njemačke stekao izuzetno značenje - na primjer i Njemačka vojska, Bundeswehr je odgovorna parlamentu, a ne vladi. I na koncu, što Monti sigurno nije znao, izjave kojima se poziva na umanjivanje uloge demokratski izabranog parlamenta su u ovoj zemlji i kažnjivo djelo.