Europa se štiti od izbjeglica

«Svijet u gostima kod prijatelja» glasi geslo Svjetskog nogometnog prvenstva. Ali, poznato je da gosti ne bi smjeli predugo ostati. Ni u vrijeme Svjetskog prvenstva ni inače. Mnoge europske zemlje, među kojima je i Njemačka, uspješno su se proteklih godina zaštitile protiv izbjeglica.

Dok je za vrijeme rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u Njemačku dolazilo 400 tisuća izbjeglica i tražitelja azila godišnje, prošle ih je godine došlo samo 30 tisuća. Sličan je razvitak i u drugim europskim zemljama. Ne zato što su Njemačka i druge članice EU-a manje privlačne, nego zato što su granice sve zatvorenije.

Mnoge izbjeglice i dalje sanjaju o Europskoj uniji, ali sve manje ih uspijeva doći do granica EU-a, iza kojih počima blagostanje, pravna država i čvrsta demokracija – ukrtko nada u bolji život. Oni koji unatoč kontroli i mjerama sigurnosti ipak uspiju doći, većinom odmah budu vraćeni natrag ili u zemlju preko koje su došli ili u svoju domovinu.

Mnoge zemlje u Njemačkoj i Europi vrijede kao sigurne. Iz toga se izvodi zaključak da ni jedan izbjeglica ne mora strahovati za svoj život ako ga se tamo vrati. Čak ni ako je netko u svojoj domovini mučen često nije razlog da mu se da azil. Bez dokaza da je za mučenje odgovorna vlada, a ne neke paravojne snage ili nasilne skupine, nema azila. Silovanje, protjerivanje ili mučenje nije dakle razlog da se nekoga primi u Europi kao izbjeglicu.

Ta politika odražava stanje u društvu: strah od prevelikog broja stranaca, strah od ekonomskih izbjeglica, strah od vlastitog društvenog pada. I među ljudima koji napuštaju svoju zemlju vlada strah: od nasilja, progona, nepostojanja perspektive. A ako uspiju doći u Europu strahuju od izgona, strahuju za svoju budućnost.

Zbog višegodišnjeg nesigurnog boravišnog statusa mnoge izbjeglice ne uspijevaju započeti novi život i sačuvati nadu u bolju budućnost. Geslo ovogodišnjeg Međunarodnog dana izbjeglica «Sačuvati nadu u život» zvuči zato kao ruganje.

Pa ipak, nade bi moglo biti ne samo za izbjeglice nego i za zemlje koje bi im pružile utočište, kad bigranice bile otvorenije. Europsko stanovništvo sve više stari. Potrebne su nove snage, novi ljudi, nove ideje. A ljudi koji su riskirali vlastiti život da bi došli u Europu imaju osobine koje bi svakom društvu koristile: hrabrost, spremnost na riziko i volju za novim početkom u demokratskim uvjetima. Osobine koje bi se u europskim zemljama mogle razvijati.

Za to su Europi potrebni novi uvjeti useljavanja. I istodobno veći angažman u zemljama iz kojih dolaze izbjeglice, kako bi ljudi i tamo imali perspektivu za život. Tako ćemo jednoga dana možda biti u situaciji da svi posvuda u svijetu možemo biti u gostima kod prijatelja.