Europljanin Konstantin Veliki u Trieru

Izloženo je 1500 eksponata iz 160 velikih svjetskih muzeja iz 20 zemalja, kao i najnoviji nalazi iz samog Triera, koje se na izložbi može po prvi puta razgledati. Izložba u Trieru pruža impozantnu sliku kasne antike - razdoblja u kojoj se antičke tradicije spajaju s rano-kršćanskim predodžbama o svijetu.

Car Konstantin je preselio glavni grad rimskog imperija u novoosnovani Carigrad - odnosno, današnji Istambul na Bosporu. Svojim dekretom o toleranciji on je "legalizirao" kršćanstvo u zapadnom carstvu, uveo je nedjelju kao neradni, prazničkik dan, i vrlo vjerojatno Božić kao kršćanski blagdan. Time što je carska kuća prihvatila kršćanstvo kao službenu religiju, Konstantin je utvrdio temelje kršćanske monarhije koja stoji pod božjom zaštitom, kao jedan od oblika državne vladavine u povijesti Europe.

Što je navelo rimskog cara da upravo u Trieru izgradi svoju prvu carsku rezidenciju 306. godine - pojašnjava jedan od dvojice znanstvenih ravnatelja izložbe profesor Alexander Demandt.

"Trier je bio najveći i najvažniji grad Rimskog carstva sjeverno od Alpa i stoga nije nikakva slučajnost što se Konstantin po povratku iz Britanije zaustavio u Trieru. Tamo je već ranije bio izgrađen kompleks palača, veliki hangari za žitarice za opskrbu vojske i vrlo prometna luka. Kada se okupira neku zemlju očito vladar odlazi u najvažniji grad, kako bi od tamo uspostavio komunikaciju nad cijelim područjem. Zbog toga je Trier za zapadni dio rimskog carstva bio jednako tako važan kao Rim za cijeli imperij."

Tri tematska težišta izložbe

Izložba se održava u tri muzeja u Trieru, a u svakom od njih je drugačije tematsko težište. U Rajnskom zavičajnom muzeju postavljena je izložba "Vladari Rimskog imperija" na kojoj se mogu vidjeti mramorni portreti, skulpture i neka od vrhunskih umjetničkih ostvarenja tog doba - što pruža sveobuhvatnu sliku Konstantina kao vladara, političara i čovjeka.

U Muzeju trierske biskupije je tematska izložba "Car i kršćani". Niti jedan rimski car nije u tolikoj mjeri udario svoj pečat kršćanskoj crkvi kao što je to bio slučaj s Konstantinom. On je dopustio kršćanima slobodno prakticiranje njihove religije i dao je izgraditi monumentalne crkve. Zbog toga se njegovo ime vezuje uz prijelaz iz antike u kršćanski srednji vijek.

U Gradskom muzeju središnja je tema "Tradicija i mit": Konstantin je bio uzor svjetovne moći za Karla Velikog kao i niz drugih vladara, sve do 20 stoljeća. Car Konstantin također je usko povezan i s nastankom i jačanjem crkvene države, pri čemu se Pape, kao vrhovni poglavari katoličke crkve, pozivaju na takozvanu "konstantinovu darovnicu". U pravoslavnoj crkvi Konstantin i njegova majka Helena štuju se kao sveci. Brojne ikone i slike potvrđuju ogromno značenje koje se Konstantinu pridavalo u Srednjem, ali i u novijem vijeku.

Konstantin polaže temelje Europe

Izložba o Konstantinu jedan je od glavnih projekata u okviru glavnog europskog grada kulture u ovog godini - Luksemburga i šire regije. U svom je govoru prilikom otvaranja izložbe luksemburški premijer Jean-Claude Junker Konstantina istaknuo kao pravog "Europljanina". U toj se procjeni slaži i povjesničari koji tvrde kako je prvi kršćanski rimski car položio temelje današnje Europe.

"On je uveo kršćanstvo u vladarsku kuću, podržavao kršćansku crkvu i kršćanske zajednice, borio se protiv poganskih običaja i heretika. Konstantin je time udario religijske temelje Europe. Bez njega bi se taj proces odvijao znatno sporije."

Zaboravljeni Bizant

U vrijeme kada se u Europi vode beskonačne rasprave o zajedničkom europskom ustavu, Europljani se sve češće pozivaju na svoj zajednički kulturni identitet. Pri tome pozornom promatraču upada u oči kako se kulturni doprinos Bizantskog carstva europskoj kulturi često stavlja u drugi plan. U zapadnoj Europi, zbog različitih razloga, mnogi smatraju kako povijest Europe počinje krunidbom Karla Velikog. Voditelji izložbe o caru Konstantinu međutim zastupaju drugačije stajalište. Zbog toga je cilj ove jedinstvene izložbe oživljavanje svijesti o ulozi Konstantina u europskom kontekstu, naglašava profesor Demandt:

"Bizant je, nakon što su ga osvojili Turci, ostao donekle po strani. U razdoblju ranog i razvijenog Srednjeg vijeka Bizant je međutim imao vodeću ulogu u Europi - sve do 12. stoljeća. No tada je došlo do četvrtog križarskog rata, a 1204. godine su Franci osvojili Carigrad. Od tada Bizant izčezava iz svijesti zapadne Europe. Nakon pada Carigrada 1453. godine posljedji su učeni ljudi Bizanta ponijeli sa sobom opsežnu starogrčku književnost u Italiju. Na taj je način klasična Grčka u Europi ponovno oživjela i dala značajan doprinos početku Renesanse. Mnogi zapadni Europljani ponovno otkrivaju grčki jezik. U cijelom se srednjem vijeku grčki nije koristio. Tako je zajednička kulturna baština ponovno postala dijelom vlastitog indentiteta i vlastite prošlosti."