Europska unija bez riječi

Svake godine Europska unija potroši više od 900 milijuna eura za prijevode, međutim nitko ne prevodi sve te silne direktive, analize, zakonske tekstove na jezik normalnih ljudi. Postavlja se stoga pitanje, nije li razlog tomu što se nacrt Europskog ustava već godinu dana nalazi na ledu, a Europska unija u fazi razmišljanja možda ne toliko loše napisani ustav, već činjenica da su sva nastojanja da se ustav približi građanima zapravo prava komunikacijska katastrofa.
Prema mišljenju većine europskih građana unutarnje je tržište apstraktan pojam, koji je koristan samo nekakvim velikim poduzećima. Međutim, da unutarnje tržište pojeftinjuje automobile, telefonske razgovore, kompjutore i putovanja gotovo nitko ne primjećuje. Isto tako je i s ustavom, čiji je cilj zapravo olakšati administraciju i donošenje odluka uskoro 27 zemalja članica. Pa ipak, ustav je u očima javnosti upravo suprotno: manifest birokracije, koji više nalikuje na svemirski brod pod nazivom “Europska komisija”, te predstavlja gubitak socijalnog zbrinjavanja i radnih mjesta.
Veliki doprinos takvom mišljenju imaju naravno i nacionalne vlade zemalja članica koje gotovo sve što je neugodno, ali i sve negativne posljedice globalizacije vrlo rado pripisuju Bruxellesu i prebacuju na Europsku uniju. Pri tome se postavlja pitanje, ima li smisla davati građanima na referendumsko odlučivanje o ustavu s oko 450 stranica, kada 84% njih uopće ne razlikuju pojedine europske institucije. Problem nije ustav, već njegova prezentacija.
Europska komisija distribuira brojne tekstove i priopćenja bez ikakvog sadržaja. A za stvarne teme, nažalost, ostaje bez riječi.