Europska unija intenzivno surađuje sa susjedima

Gospodarska pomoć i olakšano putovanje s jedne te reforme i ljudska prava s druge strane – to je temelj politike Europske unije prema njezinim susjedima. Radi se o 16 zemalja među kojima su Maroko, Alžir i Egipat ali i zemlje poput Gruzije ili Ukrajine.

Europska unija želi poboljšati odnose i sa svojim najkompliciranijim partnerima: Bjelorusijom, Sirijom i Libijom. Nakon puštanja na slobodu bugarskog medicinskog osoblja koje je godinama bilo zatočeno u Libiji po prvi puta na skupu u Bruxellesu sudjelovao je i libijski ministar vanjskih poslova.

Na sastanku i Libija i Bjelorusija

Europska povjerenica Benita Ferrero Waldner, koja je zadužena za odnose sa susjedima, pojašnjava zašto su pozvani predstavnici Libije i Bjelorusije: „Pozvali smo ih kako bi mogli saslušati i vidjeti što EU može ponuditi susjedima i koje daljne mogućnosti se mogu razvijati. Naravno da prije toga treba ispuniti određene uvjete.“

U idućih šest godina Europska unija će izdvojiti 12 milijardi eura za intenziviranje odnosa sa susjedima, a novac će se utrošiti za različite projekte. Tako će se u Azerbejdžanu poboljšati opskrba vodom, a u Tunisu će stručnjaci EU-a pomoći kod modernizacije nastave u školama. Europska unija također će nastaviti poboljšanje stanja ljudskih prava, na primjer u Jordanu.

Prava žena često ograničena

Aktivistica za ljudska prava Faiza Alpaša nada se poboljšanju stanja u Libiji. „U toj zemlji žene su još uvijek u podređenom položaju, na primjer postoje muškarci koji ne žele prepustiti zemlju ženama u nasljedstvo. Ovakav mentalitet još uvijek postoji, premda se pravna situacija popravila“.

No politika Europske unije prema susjedima nije neupitna. U Ukrajini ne vole ovakvu politiku koja dolazi iz Bruxellesa. U Kijevu bi radije pregovarali o punopravnom članstvu, a ne o tješnjoj suradnji susjeda.

Olakšati legalno useljavanje

Stoga i Ferrero Waldner vrlo dobro zna da mora održati dobru atmosferu kod susjednih zemalja. Zato nije ni čudo da predlaže olakšanje legalnog useljavanja u Europu. „Treće zemlje pri tome bi mogle pomoći, na primjer putem dobrovoljnog sklapanja ugovora o readmisiji ili suzbijanju ilegalnih migracija. Iza svega stoji ideja preuzimanja zajedničke odgovornosti za migracije“, naglašava Ferrero Waldner.

No problem kod legalnih migracija leži u tome što Europska komisija na tom području nema nikavih ovlasti, kvote za useljavanje su isključivo u nadležnosti zemalja članica. No, EU je na pravom putu prema cilju: boljim odnosima sa susjedima i time ostvarivanju veće stabilnosti u i oko Europe.