Europski satelitski centar

Prilikom ulaska u zgradu Centra imate dojam kao da ste na zračnoj luci. Torba prolazi kroz rendgensko postrojenje, a vas pozivaju da prođete kroz detektor metala. Portir sjedi iza debeloga stakla i zahtijeva osobnu iskaznicu, mobilni telefon, fotoaparat. Sve to ostaje kod njega – iz sigurnosnih razloga. Tek tada se otvaraju vrata.

Pod je popločan bijelim pločicama, vrata lijevi i desno su zatvorena. Ovdje radi oko 70 ljudi iz 13 europskih zemalja. Na prvom katu je direktor Frank Asbeck. On je Nijemac i već tri je godine na direktorskoj funkciji. Na pitanje o svrsi Satelitskog centra spremno odgovara da je to vrednovanje satelitskih snimaka. A s obzirom da Satelitski centar pripada Europskoj uniji, primarni je cilj dobivenim informacijama pomagati pri donošenju odluka EU-a o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici. Što to može značiti, pokazuje na primjeru jedne fotografije. Na njoj se vidi tenk Ujedinjenih naroda koji je u Kongu do polovice zapao u blato.

«Ova slika bi trebala zaprao ilustrirati da je potrebno raspolagati jasnim i pouzdanim aktualnim informacijama o nekom području djelovanja. Jer, ako toga nema, onda se može doživjeti vrlo neugodna iznenađenja, što se tiče dostupnosti nekih prostora, mogućnosti korištenja određenih prometnih veza. To su iznenađenja kod kojih u određenim uvjetima mogu u opasnost dospjeti vlastiti vojnici ili suradnici.»

Slike javne, interpretacija tajna

U prostoriji u kojoj suradnici vrednuju satelitske snimke zuje kompjutori i pisači. Prozora nema, jer informacije satelitskom centra su tajne. I zidovi su tako obloženi da nije moguće prisluškivanje. Same satelitske snimke, međutim, nisu tajne. One su komercijalne:

«Tajna je interpretacija slika. Same snimke se zapravo može vidjeti i preko Google Eartha. Ali, mora se znati što se traži i što se mora promatrati, kako bi se filtriralo prave i korisne informacije. To je već kompliciranije.»

Andy Wilson je iz Velike Britanije i radi u takozvanoj «Fast Response Cell». To je ekipa koja obrađuje izuzetno kratkoročne i hitne zadatke. Oni najčešće reagiraju na krizne situacije, kao prirodne katastrofe ili izbijanje ratova. Njihova je zadaća na temelju aktualnih satelitskih snimaka analizirati razmjere šteta i vidjeti koji putevi stoje na raspolaganju za eventualno pružanje pomoći ili evakuaciju.

U jednoj dvorani u prizemlju redovito se održavaju seminari pripreme za posebne zadaće. Tu se simuliraju zadaci kakve dobiva Satelitski centar.

Seminari za posebne zadaće

U dvorani sjedi 12 ljudi o kojima se brinu tri docenta. Danas je na programu analiza infrastrukture jedne vojne zračne luke. To znači, nastoji se lokalizirati piste za polijetanje i slijetanje, utvrditi u kakvom su stanju, je li zračna luka u pogonu, ima li vode ili kako se može doći do nje. Ono što na prvi pogled izgleda jednostavno, u stvarnosti je vrlo komplicirano, kaže Patrick, jedan od sudionika seminara:

«S takvim softwareom je danas naravno puno toga lakše, ali mora se imati temeljno znanje, kako bi se razumjelo i fizikalnu pozadinu. Zašto slika izgleda tako? To ima veze s projekcijama. Ovakva slika kakvu ovdje imamo, kvadratična, nije tako snimljena. To se tek mora matematički rekonstruirati, da kuća izgleda kao kuća, a ne kao banana.»

Proračun Satelitskog centra je oko 11 milijuna eura godišnje – a financira se iz dopriinosa članica EU-a. Glavni nalogodavac je Europsko vijeće. Naloge Satelitskom centru mogu, istina, dati i pojedine zemlje članice ili treće države, primjerice europske članice NATO-a koje nisu članice EU-a, ali i međunarodne organizacije. Te naloge, međutim, mora preispitati Europsko vijeće i odobriti ih. Ako Europsko vijeće nalog odobri i ako je on od općeg interesa, nalogodavac za to ne mora platiti. Redovita suradnja postoji s Ujedinjenim narodima i NATO-om. A to je u skladu s europskom sigurnosnom strategijom, koja teži prisnijoj suradnji s objema organizacijama.