1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Evora vjerna glazbi Zelenortskih otoka

Werner Bloch6. studenoga 2006

Kako je lijepo podijeliti žalost s drugima. To je temeljni osjećaj u pjesmama Cesarie Evore. Takozvane «mournas», pjesme su o oproštaju, rastanku i tuzi te brojnim iseljenicima koji su napustili Zelenortske otoke.

https://p.dw.com/p/9ZgB
Mindelo, Zelenortski otoci
Mindelo, Zelenortski otociFoto: dpa

Evora objašnjava: «Mourna je mala melodija u kojoj se radi o velikim stvarima: ljubav, napuštenost, čežnja. Mourna je srodna s portugalskim fadom i sestrična bluesa. Ali mi sa Zelenortskih otoka nismo tužan narod. Naša glazba ni u kom slučaju nije žalosna i svatko tko posjeti naše otoke može se u to uvjeriti.»

Svako dijete zna gdje Cesaria stanuje

Jedanaest je sati u kući Evora u Mindeloou, bivšem glavnom gradu Zelenortskih otoka. Svako dijete zna gdje Cesaria stanuje. Ide se jednostavno uzbrdo ulicom Rua Lisboa, a njezina se kuća nalazi desno iza bivše guvernerske palače.
Ona posjetitelje prima u predsoblju. Izgleda kao 65-godišnja bucmasta bakica. Posluga donosi grog i bijeli liker od limuna. Dobro raspoložena Cesaria Evora vodi gosta i pokazuje svoj privatni bar nalik na crkveni oltar. Pri tome ne ispušta cigaretu iz ruke. Na zidovima vise bezbrojne zlatne ploče iz svih zemalja svijeta, od Meksika do Izraela. Osim toga, jedan Elvisov poster i fotografija mlade stidljive djevojke u bijeloj balskoj haljini - Cesarie Evore u njezinim mladim danima.

Pjesma kao izlaz iz siromaštva

Evora priča: «Pjevala sam već sa 17 godina. Mindeloo je tada još bio portugalska kolonija i sve je bilo drugačije nego danas. Tada se u luci stalno nešto događalo. Mornari su se željeli zabavljati, vodio se buran noćni život. Mnogo više nego danas. Ja sam pjevala za sve njih.»
U Mindeloou je danas mirno. Ovdje više ne pristaju veliki brodovi. Ni turista skoro uopće nema. No, kod Cesarie Evore se uvijek nešto događa. Svako malo netko zvoni na vratima. Većina njih želi novac, kako bi se izvukli iz poteškoća. Zato Cesaria Evora pored sebe uvijek drži kutiju s novčanicama koje spremno dijeli. Na kraju krajeva, i sama dobro zna što je siromaštvo. Deset godina je samo životarila, prije nego što je 1985. došao veliki međunarodni uspjeh.

Dolaze nove generacije

Cesaria Evora se prisjeća: «Često sam pjevala za strance, ali najradije za moj narod. Na festivalu «Gatas» svake godine u kolovozu pjevam na samoj plaži. Tada dolazi oko 70.000 ljudi kako bi slušali mene i druge glazbenike. Mladim ljudima na Zelenortskim otocima stalno ponavljam: «Ostani vjeran našoj glazbi. Ovdje ima tako puno mogućnosti.»
U sjeni Cesarie Evore nastala je nova generacija glazbenika s novom porukom. Primjerice 28-godišnja Lura koja je rođena u Lisabonu.

Lura – Evorina nasljednica

Lura ima sve što Cesaria Evora nema: ona je mlada i vrlo lijepa. Njezin glazbeni video «Vasoulina» čak bi bio pogodan za prikazivanje na MTV-u. Nju se smatra Evorinom nasljednicom. I to bez obzira na to što je Lura odrasla u Portugalu. Njezini roditelji koji su u Portugal doselili sa Zelenortskih otoka nisu ju čak naučili ni kreolski jezik svoje domovine kako bi se što lakše snašla u Europi. Ona kaže: «Kada sam bila dijete živcirala me glazba Zelenortskih otoka. Smatrala sam ju staromodnom ili jednostavno rečeno glazbom mojih roditelja. Tek kasnije sam se počela zanimati za nju. Onda sam otputovala na otok mojih predaka gdje mi je baka ispričala puno toga o našoj kulturi.»

Vrijeme glazbe Zelenortskih otoka tek dolazi

Mnogi smatraju da bi Zelenortski otoci mogli postati nova Kuba. No, za razliku od starih kubanskih glazbenika iz projekta «Buena Vista Social Club», koje tamošnje stanovništvo uopće ne sluša, na Zelenortskim otocima nastaje jedna nova mlada glazbena generacija koja u svojoj domovini nailazi na veliko oduševljenje i koja se još samo mora učiniti popularnom na svjetskim pozornicama.