040309 Berlin Neues Museum

S tri milijuna posjetilaca godišnje je Muzejski otok u Berlinu već godinama "najposjećenije gradilište na svijetu", kako je to svojevremeno rekao njemački državni tajnik za kulturu Bernd Neumann. Građevinskih skela je u međuvremenu ipak sve manje - ovih dana su uklonjene i one sa Novog muzeja. 70 godina nakon teškog oštećenja muzeja tijekom bombardiranja u Drugom svjetskom ratu i potom zatvaranja, poznati britanski arhitekt David Chipperfield je gradskoj upravi predao obnovljenu i novim arhitektonskim elementima dopunjenu zgradu.

Nakon Stare nacionalne galerije, koja je obnovljena 2001. godine, te Muzeja Bode 2006., ovo je treća od ukupno pet građevina na Muzejskom otoku koja se nalazi pod zaštitom UNESCO-a kako svjetska kulturna baština. U Novom muzeju će biti smještena glasovita egipatska zbirka s bistom kraljice Nofretete. 16. listopada će muzej biti službeno otvoren. Još prije toga, već ovog vikenda, zgradu će moći razgledati i građani - tri dana vrata sada još praznog muzeja biti će otvorena za posjetitelje.

Posljednja berlinska ruševina iz rata

Trokatnica se nalazi pored Pergamon-muzeja i veličanstveno se uzdiže uz sam rub Muzejskog otoka. Više od 60 godina je teško oštećenoj građevini bio zabranjen prilaz. Bila je to ruina iz Drugog svjetskog rata, posljednja te veličine u Berlinu i godinama se besplodno raspravljalo o njenoj obnovi. Tek 1997. godine je raspisan međunarodni natječaj na kojem je pobijedio projekt britanskog arhitekte Davida Chipperfield. On svjedoči o onome što je zatekao:

"Oštećenja zgrade su bila vrlo velika. Bilo je relativno dobro očuvanih segmenata, ali su na drugoj strani nedostajali čitavi dijelovi zgrade. Sjeverozapadno krilo je bilo uništeno, jednako kao i južna kupola. Stepenište je bilo sasvim razoreno...Ono što smo zatekli bilo je vrlo čudno i vrlo neujednačeno."

Sada obnovljena zgrada ponovo ima svoje povijesno obličje, ali su istovremeno brojni lomovi i rezovi jasno vidljivi. Na brojnim mjestima u dvoranama vide se odsječci koji nisu obnavljani već samo iznova oličeni. Na nekim stupovima su rupe od metaka iz Drugog svjetskog rata s velikom pažnjom konzervirane, na drugima je sačuvana stara žbuka koja podsjeća na slavnu prošlost.

Sklad novog i starog

Na mnogim zidovima su velike bijele površine, tu su se stara boja i stari ukrasi izgubili. Na drugim dijelovima su očuvano bogati povijesni uzorci zidnih slika - pravi tepih povijesnih tragova. Ovaj koncept obnove se naziva "upotpunjujuća obnova". Njega su još sredinom 90-ih godina osmislili njemački povijesničari umjetnosti i stručnjaci za zaštitu spomenika.

Jedna od iznimno dobro očuvanih dvorana bila je Niobidska dvorana na drugom katu. Tu su zidovi obojani teško bordeaux crvenom bojom, na zidovima su brojni prikazi iz grčke mitologije. David Chipperfield nije siguran kako će ta dvorana djelovati u kontekstu drugih prostora koji su često sačuvani samo u fragmentima.

"Naš je dojam da je u usporedbi s drugim dvoramana ova prilično nametljiva. Bio je to oduvijek vrlo dekorativan prostor, istovremeno međutim po našem mišljenju vrlo malo razvijen. To nas je iznenadilo. A budući da je dvorana bila toliko dobro očuvana, stupanj restauracije je mora biti izuzetno visok - sve je moralo biti savršeno. Sada dvorana djeluje kao da su u njoj dva čovjeka koji jedan drugog pokušavaju nadvikati. U odnosu na druge to djeluje pomalo nedosljedno", smatra Chipperfield.

Arhitekt građevina za kulturu

Na kraju krajeva se i tu međutim radi samo o konzerviranju povijesnie arhitekture. Drugačije je međutim s velikim središnjim stepeništem. U vezi s njim je u prošlosti bilo najviše kritika. Friedrich August Stüler, arhitekt koji je projektirao i gradio kuću, stepenište je 1855. godine koncipirao kao filigranu skulpturu nadopunjenu zidnim slikama. Istovremeno je korišteni i citati atenske Akropole.

I David Chipperfield se odlučio da gotovo u potpunosti razoreno stepenište iznova sagradi kao skulpturu: između dva ciglena zida smjestio je monumentalno svijetlo i prozračno stepenište izrađeno iz poliranog betona i oplemenjeno mramorom.

Otvaranjem Novog muzeja za posjetioce angažman britanskog arhitekta na Muzejskom otoku u Berlinu još nije okončan. Tijekom proljeća će se započeti s gradnjom središnje ulazne zgrade za Muzejski otok, također po nacrtu Chipperfieldsa. Ovaj arhitekt koji je rođen 1953. godine stekao je svjetski ugled upravo građevinama na području kulture: u Marbachu je projektirao Litererni arhiv moderne, a u Berlinu je već izgrađena Galerija Bastian po njegovim nacrtima. Ulazna zgrada rebala bi biti završena 2013. godine, a Chipperfields planira i proširenje svog ureda u Berlinu. Izgleda kao da on namjerava dugoročno ostati u gradu.

Autor: Sigrid Hoff/Zoran Arbutina

Odg. ur.: