Festival novih komada s njemačkog govornog područja u Mülheimu

Proteklih smo vas tjedana vodili u šetnju Rurskom oblasti jer se tamo u ovo doba godine održava niz kvalitetnih i zanimljivih kulturnih festivala. I obećali smo vam da nećete propustiti ništa važnog što se tamo događa, stoga smo se na neki način obvezali da ćemo vas povesti i na festival novih komada koji se održava u Muelheimu na rijeci Ruhr. Po čemu se on razlikuje od svih ostalih festivala s ovog područja o kojima smo izvještavali objasnit će vam šef festivala Muelheimski kazališni dani, Udo Balzer-Reher.

"Postoje jasna pravila igre: koncept je takav da se u Muelheimu pokazuju samo praizvedbe s njemačkog govornog područja iz posljednjih 12 mjeseci, dok drugi festivali na potpuno drukčiji način koncipiraju svoj program - svakom slučaju ne samo sa praizvedbama - mi se pak koncetriramo samo na praizvedbe s njemačkog govornog područja.”

I to ne bilo što od praizvedbi tekuće godine na njemačkom govornom području, nego, samo ono najbolje:

"To je sigurno reprezentativno - i ono najbolje od 120 praizvedbi koje se godišnje postave na pozornice njemačkog govornog područja. Doista se može reći da ovaj festival ima ambciju pokazati najbolje iz suvreme njemačke dramatike.”

To najbolje ove godine je izbor od sedam novih i nimalo "lakih" komada:

”Mi smo u finalu.Njemački rekvijem” Marca Beckera u izvedbi kazališta iz Jene, ”Divljaci ili Čovjek s tužnim očima” Haendla Klausa, koprodukcija Štajerske jeseni i kazališta u Hannoveru, novi komad Elfriede Jelinek u postavi Burgtheatra iz Beča, te ”Kraenk” Martina Heckmanna, gostovanje iz Frankfurta. O preostala dva komada više će vam reći voditelj festivala, Udo Balzer, kojega smo pitali mogu li se uočiti neke zajedničke smjernice u predstavljenoj suvremenoj dramskoj produkciji na njemačkom:

"Dva se komada bave golobalizacijom u najširem smislu, to su Electronic City i Optimisti.Tu postoji zajednički nazivnik. On imamo komad Fritza Katera We are camera koji se bavi pričom jedne istočnonjemačke obitelji. No, ipak, ne može se naći jedan veliki, zajednički naslov za sve komade."

Muelheimski kazališni dani (www.stuecke.de) traju od 23. svibnja do 12. lipnja i adresa su koju ubitelji suvremenog kazališta ne bi smjeli zaobići. No, pored ovoliko festivala u regiji postavlja se opravdano pitanje: postoji li potreba za toliko festivala u Rurskoj oblasti? To smo pitali i Uda Balzera:

”Već duže vrijeme, odnosno od kada se ovi festivali održavaju, raspravlja se o tome postoji li dovoljno publike za njih u Rurskoj oblasti. Ja, osobno, sam mišljenja da se festivalima poput Rurskog Triennala i Muelheima svraća pozornost na ovo ovdje područje. Mislim da je ovako bogata i široka kulturna ponuda dobra za regiju. Da, mislim da se na jednom ovako gusto naseljenom području sa 6 milijuna stanovnika od Duisburga do Dortmunda može naći dovoljno publike za sve ove festivale."

Šef onog u Muelheimu, festivala novih komada napisanih na njemačkom jeziku, u svakom je slučaju zadovoljan s posjećenošću njegovog. Posljednjih godina se, naime, kako nam je rekao, popunjenost predstava na njemu ustalila na preko 90 posto. A time, rekli bismo, čovjek doista može biti zadovoljan.