Figure od olova koje pretskazuju budućnost

Dimnjačar obećava sreću, svjetionik znači vjenčanje. Lijevanje olovnih figurica iz kojih se "čita budućnost" - taj omiljeni i stari običaj slavi se u muzeju na otvorenom u Schwerinu u velikom stilu. Stara kovačnica na muzejskom prostoru na Staru je godinu krcata ženama, muškarcima, djecom. U prostoriji je vruće, jer na ognjištu gori vatra. Nad njom stoji kovač Rolf Otto i tali olovo. Kod njega se mogu izliti figure koje će se poslije koristiti za "čitanje budućnosti".

"Proročica" u Schwerinu

Kod sedmogodišnjeg Niklasa i njegovog tri godine mlađeg brata Henrika blistavi komadići olova bude maštu. "Izgleda kao dinosaur ili kao toranj koji se prevrnuo", komentiraju dječaci jednu figuricu.

A onda počinje proricanje. Gesine Kröhnert je po zanimanju zapravo etnologinja. Ali na Silvestrovo u muzeju u Schwerinu proriče budućnost. Sjedi u jednoj fotelji usred prostorije. Polako uzima komad olova u ruku i promatra ga sa svih strana. Niklas napeto sluša što će reći. "Vidim jednu malu ptičju glavu s oštrim kljunom. To znači da se nekad hoćeš svim silama izboriti za ono što hoćeš. Uh, kad ti to ne uspije, postaješ jako bijesan. I onda kljucaš, kljucaš, kljucaš", kaže dječaku i odmah ima i savjet za njega: "Ako hoćeš da mama ima malo više vremena za vas, onda joj moraš malo pomoći. Možda joj možeš nešto predložiti?" On joj odgovara: "Da, vjenčanje". Nakon početne zbunjenosti, ispostavlja se da Niklas ne želi vjenčati svoju mamu nego da želi da se njegovi mama i tata vjenčaju.

"Samo zbrojiš jedan i jedan"

Za svoje interpretacije Kröhnert, kaže, ne treba ništa drugo nego zdrav razum: "Moraš imati četiri oka umjesto dva, ili tri para ušiju umjesto jednog." Ona promatra ljude već dok čekaju i uspijeva odmah vidjeti što ih dira, na što obraćaju pažnju. "Oni tako otkrivaju puno toga o sebi. I onda samo zbrojiš jedan i jedan. Lijepo je da ljudi odlaze odavde s dobrim osjećajem, da su dobro raspoloženi na Staru godinu i da ovaj stari običaj ponovno živi", priča Kröhnert.

Običaj zbog kojeg se išlo na lomaču

Koliko je taj običaj star zna najbolje Paul Jansen. On je upravo objavio knjigu koja se bavi tom temom. Najstarije natruhe tog običaja mogu se naći još kod Grka i Rimljana. U Srednjem vijeku se on potom raširio kao opće proročanstvo, dakle, nije bio samo ograničen na jedan dan i slovio je kao vradžbina. "Mogao si zbog njega završiti na lomači. Kasnije, u bližoj prošlosti, tako, u 18. stoljeću, to je bio omiljen način proricanja budućeg muža ili ljubavnika", upućuje Jansen.

Što kad se pretskazanja obistine?

Tradicija se održala do danas. Znanstvenicu Kröhnert ponekad i samu zaprepasti koliko istine ima u njezinim proročanstvima. Jednom se, kaže, jako preplašila same sebe. To se dogodilo kad je u izlivenom olovu vidjela jedan brod i na njemu dva lika. "Rekla sam osobi koja je stajala ispred mene: iduće godine ćete ići na jedno putovanje brodom i na njemu ćete nekoga upoznati. Sljedeće godine mi je došla ta ista osoba i rekla: zamislite, osvojila sam jedno nagradno putovanje brodom i na njemu sam upoznala svog budućeg supruga. A on je stajao iza nje."