Filmski set kao šansa za liječenje povijesnih rana

Neki redovnici puše, neki piju pivo, drugi su se raskomotili na plastičnim stolicama i drijemaju. Jaron se igra sa svojim križem koji mu na dugom lancu visi oko vrata: "Da, čekanje je naša sudbina." Trebat će ih za snimanje, procjenjuje 30-godišnji Izraelac, tek za oko četiri ujutro. U drugim okolnostima bi sati čekanje bili tortura, ali ne i na ovom filmskom setu. "Imamo hrane, pića, čak i WC koji funkcionira - sve je odlično organizirano. Tipično njemački", smije se.

Jaron nije jedini koji u glavi ima određene slike o "tipično njemačkim" karakteristikama. Na snimanju thrillera "Jeruzalemski sindrom" za njemačku televiziju u Izraelu se susreću predstavnici dvije nacije čije su povijesne veze vrlo kompleksne i kontradiktorne. Tako s jedne strane, prema anketama, Izraelci smatraju odnos prema Nijemcima uglavnom pozitivnim i opuštenim. Više od polovice Nijemaca pak smatra Izrael "agresivnim".

Predrasude u koferu

Christ Evert je nadležan za tijek produkcije. I on je imao predrasude. "Prije putovanja u Izrael, dok sam još bio u Njemačkoj, imao sam određene sumnje", priča taj njemački 53-godišnjak. "Istovremeno me Izrael jako zanimao i želio sam vidjeti kako život tamo funkcionira u tako posebnim okolnostima." Kao prvo, mislio je jednostavno da putuje u jednu kriznu regiju: "Puno toga se čuje i vidi iz Izraela." A kao drugo, zanimljivo mu je izraelsko društvo upoznati u kontekstu političkih diskusija kao što je ona o mukotrpnom mirovnom procesu s Palestincima koji je stao. "Pitao sam se kakav je mentalitet tih ljudi."

Sada je u Izraelu već šest tjedana i sa svojim je izraelskim kolegom Gadijem Levijem iz produkcijske kuće Zvi Shpilman organizirao snimanje: zajedno su obilazili moguće lokacije, razmatrali ih i onda se odlučili koje će izabrati. Složili su "vozni red" za 25 dana snimanja i stalno iznova računali hoće li uspjeti izaći na kraj s budžetom od oko dva milijuna eura. "Imamo zajednički zadatak i rješavamo ga zajednički", kaže Gadi. Nijemci su, dodaje, vrlo precizni i to je korisno. Evert je, pak, u međuvremenu naučio da su Izraelci doduše nestrpljivi, ali i spontaniji i fleksibilniji od Nijemaca. "I da se ovdje ne može živjeti samo od glume, jer je zemlja jako mala."

Izrael u drukčijem svjetlu

I za Manfreda Hattendorfa, urednika njemačke medijske kuće Südwest-Rundfunk (SWR), koja producira film, njemačko-izraelska suradnja je posebno iskustvo. A rodila se iz njegove ideje. On je, zajedno s jednim svojim kolegom, još prije pet godina razmišljao o filmu koji će "njemačkom gledatelju dati drukčiju sliku Izraela". Bez bliskoistočnog sukoba, bez holokausta. Konačno je pao dogovor da će to biti thriller o jednoj mladoj trudnici koja obolijeva od "jeruzalemskog sindroma", koja samu sebe smatra Marijom i koja upada u mrežu jedne fundamentalističke kršćanske sekte.

U projekt je uključen i 41-godišnji Oliver Berben, uspješni njemački producent i sin poznate njemačke glumice Iris Berben. Njegov otac je Izraelac, pa je Berben i sam u djetinjstvu puno vremena provodio u Izraelu, a kasnije snimao i dokumentarce o toj zemlji. "Oliver je imao i ideju za priču o 'jeruzalemskom sindromu'", upućuje Hattendorf. Za Berbena je tako snimanje bilo skoro utakmica na domaćem terenu.

"Nikome ovdje nije lako"

Na filmskom setu je pao mrak. Vide se još samo obrisi samostana Bet Gemal u blizini Jeruzalema. Trg ispred njega je jarko osvijetljen - snimanje je u tijeku: "Silence - Ruhe - Scheket". Na tri jezika. Redatelj Dror Zahavi koji radi u Njemačkoj, a potječe iz Izraela viče: "Action!". Njemačka glumica Leonie Benesch u ulozi Marije previja se u trudovima i u automobil je nose njezina sestra Ruth (Joerdis Triebel) i psihijatar Uri Peled (Benjamin Sadler). "Cut" - scena je snimljena.

Snimanje u Izraelu traje do kraja svibnja. Chris Evert ostaje tamo do kraja i želi za to vrijeme vidjeti što je moguće više. "Moje predrasude su potpuno nestale i sada na sve gledam drugim očima", kaže. Izgradio je sa svojim izraelskim kolegama odnos pun povjerenja i jako mu je zanimljivo s njima pričati - pa čak i o politici. "Nikome ovdje nije lako", zaključuje zamišljeno.