1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Frank, zasviraj nešto ljubavno!

7. kolovoza 2009

Prošla su vremena kada se po barovima sviralo onako pristojno, u pozadini. Frank Werner više voli kad gosti zaplešu. Ima li još uvijek posla za hotelske pijaniste?

https://p.dw.com/p/J5cS
Pijanist
Hotelski pijanisti - vrsta pred izumiranjem?Foto: presse

Polako se spušta noć u Kölnu. Ljeto je. U baru hotela Maritim možete naići samo na nekoliko muškaraca u skupim odijelima koji, onako opušteno s pićem u ruci, osluškuju posljednje šumove dana. U jednom kutu smješten je klavir marke Bösendorfer.

Humphrey Bogart i Ingrid Bergman
Play it again, Sam

S 14 zaradio prvi novac

Čovjek koji sjedi za klavirom dobro zna što se od njega očekuje: „Ja sam zapravo pijanist u hotelu, ali ću za sebe radije reći da sam zabavljač. Danas se u hotelu traži puno toga.

Čovjek uistinu mora biti prilagodljiv“, priča Frank Werner. Zahvaljujući glazbi s 14 godina zaradio je svoj prvi novac, iako nema glazbeno obrazovanje.

Doduše, u tradicionalno velikim hotelima još uvijek postoje klasični glazbenici kao naprimjer u filmu „Casablanka“ s Humphrey Bogart i Ingrid Bergman u glavnim ulogama. U jednoj od scena Bogart pijanistu kaže: „Play it again, Sam“.

No, u većini hotela danas se traži da program bude raznolik jer je takva i publika.

Köln
Frank svira u jednom kölnskom hoteluFoto: picture-alliance/ dpa

Omiljen među gostima

Frank Werner priča: „Danas više nije dovoljno biti samo dobar pijanist. Traže se glazbenici koji mogu zabaviti publiku, ali ne na način da je opterete. S jednim takvim pijanistom zarada u baru može se udvostručiti.“ Kada Frank navečer zasvira gosti ga obično zovu „Frenkie“.

Pored klavira, svira i kibord i ponekad i zapjeva. Njegov repertoar je bogat. Za klavirom sjedi i do sedam sati. Svakih 45 minuta ima pauzu koju obično koristi za razgovor s gostima.

Pijanisti iskreniji od političara

Jedna dama kaže: „Poznajem ga dugo i došla sam zbog njega.“ Frenkie je tako upoznao i suprugu. Ponekad vikendom sviraju zajedno kao „Emily i Frenkie“. O svojim neobičnim susretima Frank kaže: „Jednom sam upoznao i jednu gospođu koja je bila političarka. Kad sam joj rekao da bi i meni politika dobro išla, odgovorila je: ostanite glazbenik, to je mnogo iskreniji posao. Kada pogriješite u akordu, to se ne čuje.“ Oko 1 sat nakon ponoći spušta se zavjesa. No, ako je raspoloženje dobro, Frenkie svira i dalje. „Play it again, Frenkie“.

Autor: Matthias Mayr / Senad Tanović

Odg. urednik: Goran Prokopec