Gdje euro vrijedi više tamo ću putovati

Gotovo 60 posto svih Nijemaca, kazuju statistike – odlazi na godišnji odmor. Pri tome vode računa o cijeni, naravno, jer to je za njemačke turiste bitan kriterij za odabir mjesta ljetovanja. Lijep krajobraz, mogućnost kupanja i dobro jelo kod izbora je relativno na samom vrhu, ali presudan može biti odnos cijena. Tako se sve češće u planovima pojavljuju i nove zemlje članice Europske unije. One doduše još nisu uvele euro, i moraju se platiti još i pristojbe za promjenu valute, ali njemački su turisti već nanjušili: u Poljskoj, Mađarskoj i Češkoj za svoj novac dobijaju više. Tanja Beller iz Saveznog udruženja njemačkih banaka navodi Češku kao primjer gdje se povoljno može provesti godišnji odmor: «Za svoj novac dobijete oko 26 posto više nego ovdje. A to se već može osjetiti u blagajni za putovanje.»

Posebno duboko u džep turisti iz Njemačke moraju posegnuti ako otputuju u Dansku, Švicarsku, Italiju, Francusku ili Veliku Britaniju. Tada je euro posebno malo vrijedan – ili drukčije rečeno, noćenje, piće i jelo osobito su skupi: «Ako se na primjer odlazi u Englesku, euro tamo na žalost nije toliko vrijedan, kao kod kuće. Tamo dobijete samo 78 posto onoga što za jedan euro dobijete ovdje.»

Nikakvu razliku turisti ne primjećuju u Portugalu – za jedan euro manje više kupuju isto kao i u Njemačkoj. Slično je i u Grčkoj, te u Španjolskoj. Pogled preko velike bare pokazuje da i odmor u Sjedinjenim Američkim Državama može biti skupo zadovoljstvo. «U SAD-u je nakon najnovijih tečajnih promjena tako da za jedan euro dobijete nešto manje nego ovdje. Razlog je taj da je razina cijena u SAD-u i Njemačku različita, a i zbog tečaja mora se plaćati desetak posto više nego kod kuće» objašnjava Tanja Beller. Posljednjih godina Nijemci ionako nisu razmaženi novcem koji odvajaju za godišnji. Loše gospodarsko stanje u zemlji i visoka stopa nezaposlenosti doveli su do velikog variranja regresa za godišnji. Danas taj dio koji poslodavci dodatno jednokratno isplaćuju zaposlenicima uz plaću ima raspon od stotinu do tisuću i 200 eura. Regres dobija 90 posto zaposlenih, budući da je to uglavljeno u kolektivne ugovore, no njegov iznos se znatno promijenio. Najmanje dobijaju zaposleni u poljoprivredi i javnim djelatnostima. Najviše u tiskarskoj i metalskoj industriji.