Gen za vječni život

Zašto starimo, kada umiremo i prije svega zašto? Znanstvenici se već stoljećima bave ovim pitanjima. U posljednje vrijeme sve veću ulogu u pronalaženju odgovora na ova pitanja igra genetika. 2009. znanstvenici sa Sveučilišta u sjevernonjemačkom Kielu pronašli su tzv. "Metuzalemov gen" ili FoxO-gen, koji smatraju odgovornim za duljinu ljudskog vijeka.

Hidra živi vječno

Ovaj gen je pronađen kod nekoliko stotina ispitanih stogodišnjaka. Za razliku od ostalih, kod ovih dugovječnih stanovnika, tzv. FoxO-gen je aktivan i u poodmakloj starosti. Ovaj gen znanstvenici su sad pronašli i u hidri, malenoj životinjici koja pripada jednom rodu iz koljena žarnjaka, a koja živi u slatkim vodama. Ove životinje su znanstvenicima posebno zanimljive jer ne stare pa tako i ne umiru na način koji bi se kod ljudi zvao prirodnom smrću. U međuvremenu je i kod hidra pronađen FoxO-gen koji skrbi za vječni život ovih naoko jednostavnih živih bića. "Hidra posjeduje matične stanice koje se nikada ne prestaju razmnožavati. Kod većine ostalih organizama, pa tako i kod čovjeka, aktivnost ovih stanica se smanjuje s vremenom, što uzrokuje starenje", objašnjava znanstvenica Anna-Marei Böhm sa Sveučilišta u Kielu. Kod hidri kod kojih je (mukotrpnim i dugotrajnim postupkom) odstranjen FoxO-gen nastupa proces starenja, a rast se usporava.

Način života važniji od gena

"Ovdje se radi o problemu matičnih stanica: mi ih s godinama gubimo a one s godinama gube i sposobnost obnavljanja", kaže Thomas Bosch sa Sveučilišta u Kielu. No unatoč naprecima kod ispitivanja na FoxO-genu, u procesu starenja i na kraju i smrti jedinke, geni s 20 posto igraju relativno malu ulogu. Ostatak ovisi o uvjetima i okruženju u kojima čovjek živi. "Nama se zapravo radi o tomu da bolje shvatimo procese starenja i da olakšamo poteškoće koje sa sobom donosi starenje. Ovaj proces mi nismo u stanju zaustaviti", poručuje Thomas Bosch. Dakle: prehrana i način života su još uvijek važniji od utjecaja na gene bez obzira na to što oni hidri daruju vječni život.