1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Geneza korupcijske afere u Volkswagenu

Tatjana Mautner7. srpnja 2005

Otkako su prošlog tjedna ostavke dali bivši član Škodine uprave i bivši predsjednik Zaposleničkog vijeća Volkswagena, taj naveći europski proizvođač automobila ne silazi s naslovnih stranica. Kako se iz dana u dan otkriva, čelni ljudi tog koncerna naplaćivali su ilegalne provizije, a korupcija i podmićivanje očito su godinama u VW-u bili uobičajna rabota.

https://p.dw.com/p/9ZPJ
Volkswagen: već godinama plodno tlo za korupciju i podmićivanje
Volkswagen: već godinama plodno tlo za korupciju i podmićivanjeFoto: AP

Državno odvjetništvo u Braunschweigu uključilo je sturčnjake za gospodarski kriminal pokrajinske kriminalističke službe kako bi se razjasnilo što se sve događalo iza kulisa, a što ulazi u kategoriju protuzakonitih radnji. Već sada je utvrđeno da odvođenje pojedinih dužnosnika iz Zaposleničkog i Nadzornog vijeća na luksuzna putovanja na račun firme, u čijem paketu su bili i posjeti javnim kućama, a što je upravi trebalo osigurati naklonost kod blagoslova pojedinih poslovnih projekata, nisu kaznena djela. Wolfgang Schaupenstecher, državni odvjetnik iz Frankfurta, nije iznenađen ovom aferom koja stiže iz Volkswagena: «To je samo jedna od različitih vrsta korupcije koje latentno postoje, a s ciljem da se na račun trećeg živi luksuzno. I to se besprijekorno prakticira u Njemačkoj, ne samo u Volkswagenovom koncernu. Naravno, u brojnim privatnim poslovima, ali i u javnim službama. U biti je riječ o novcu.»

Schaupenstecher dodaje kako bi bila zabluda, pa čak bi bilo i naivno vjerovati da su sada otkriveni slučajevi korupcije pojedinačni: «Korupcija postoji u mnogim područjima, ona je dio gospodarstva, dio ponude. Kako bi se proizvodi bolje prodali, kupcu se nudi novac», objašnjava državni odvjetnik koji nije izravno uključen u Volkswagenov slučaj, ali je stručnjak kada je rasvjetljavanje korupcije u pitanju. Prema njegovim iskustvima, od stotinu slučajeva doznaje se maksimalno za pet.

Gotovo je nemoguće nabrojati sve primjere koje ovih dana iznosi njemački tisak, a koji se mogu tumačiti kao izravno ili posredno podmićivanje ili korištenje položaja i povlastica. Evo tek jednog: automobilski je koncern godinama velikodušne iznose poklanjao jednom udruženju za zaštitu djece u Essenu, a razlog je bio što je dugogodišnji član Nadzornoga odbora Klaus Liesen upravo iz Essena, a njegova supruga osobno je angažirana u toj ustanovi. No, kada je Liesen napustio Nadzorni odbor, odmah je presahnulo i Volkswagenovo dobročinstvo i isplate essenskom udruženju.

I politika umiješana u aferu?

Da stvar bude još složenija nameće se pitanje koliko je u sve to umiješana politika – odnosno koliko se o svemu znalo među vodećim ljudima donjosaske vlade, jer budući da ta savezna pokrajina s 18 posto udjela čini i najvećeg vlasnika Volkswagenovog koncerna, u njegovom Nadzornom odboru sjedi i sam premijer. Unazad dvije godine to je CDU-ovac Christian Wulff, no godinama je vlast u Hannoveru bila u rukama socijaldemokrata. Konačno, šef njemačke vlade Gerhard Schröder, često nazivan «automobilskim kancelarom» ili «kancelarom bossova», svoj politički uspon može uz ostalo zahvaliti i svom angažmanu za Volkswagen, ali i Volkswagenovom angažmanu za Schrödera. Naravno da je donjosaski premijer kao predstavnik najvećeg suvlasnika zainteresiran za to da najvećem poslodavcu u zemlji ide dobro. Ali upravo u Schröderovo vrijeme ta uloga pokrajinskoga premijera u cijelom sustavu dobila je novu kvalitetu, što je naravno često bilo pojačano i medijskim nastupima. Gotovo da nije bilo ni jednog proizvoda koji je Volkswagen stvorio i ni jednog novog modela koji je izišao s Volkswagenove proizvodne vrpce, a da uz njega nije Schröder – bilo kao prvi čovjek vlade u Donjoj Saskoj, bilo kao kancelar. Upravo je on bio prvi za upravljačem i okretao je ključ, sugerirajući kako je to i njegova zasluga.

Ljudi koje se tereti u ovoj posljednjoj aferi zapravo su predstavnici struktura koje su stvorili socijaldemokrati i osude i kritike koje se čuju iz redova stranaka Unije ili liberala tumače se kao predizborno taktiziranje uoči planiranih izbora za Bundestag. Osobito stoga što je posljednjih dana na udar došao i Peter Hartz, direktor Volkswagena zadužen za kadrove. Riječ je o stručnjaku kojeg je Schröder angažirao da bude na čelu grupe koja je razradila model reforme njemačkog tržišta rada i socijalnoga sustava na kojem se temelje svi refromski potezi crveno-zelene vlade u Berlinu.

«Oni koji su nešto skrivili, oni će morati napustiti svoje položaje i preuzeti odgovornost, a zatim će se poduzeti koraci da se tako što više ne ponovi», izjavio je šef vlade u Hannoveru Christian Wulff, ne izdvajajući doslovno Petera Hartza, ali u njegovim komentarima kako nitko ne može unaprijed dobiti potvrdu da je čist kao suza mnogi tumače kao napad na tog bliskog suradnika kancelara Schrödera.

Drskost i sramota

«Hartz kao žrtva predizborne borbe – to je ta grandiozna igra koju igra Wulff i na njoj intenzivno radi, što se i vidi», tvrdi predsjednik SPD-ovih zastupnika u donjosaskom Landtagu Wolfgang Jüttner. Schröder nije htio komentirati cijelu aferu, ali ipak je htio reći riječ-dvije o samom Hartzu: «Sa svojom inovativnom politikom plaća nesumnjivo je stekao velike zasluge, a s povjerenstvom koje nosi njegovo ime dao je sasvim bitne poticaje za reformski proces u našoj zemlji. To želim jasno naglasiti.»

Napise kako je neke od računa za luksuzna putovanja koje je Volkswagen poklanjao pojedinim članovima Zaposleničkoga vijeća potpisao i sam Hartz on naziva apsurdnima. Na ostavku, kako se s nekoliko strana čuje, ni ne pomišlja, no afera ide i dalje. Ljudi se na ulici iz dana u dan sve više čude: «Ne razumijem, ljudi imaju već novac i ide im dobro, a svejedno moraju imati još više. Korupcija i sve, loše, loše...», kaže jedan zaposlenik, a drugi, bivši radnik Volkswagena odmah dodaje: «Vrlo loše je to, bio sam 40 godina tamo zaposlen. Za mene je to bio takoreći drugi dom. Kada čujem kako propada ono gdje sam prije radio i subotama i nedjeljama, podigli smo tu tvornicu. Kada vidim kako danas to propada, samo bi si oni gore napunili džepove, mislim da nije u redu. Drsko je to. On treba iza rešetaka i sam bi trebao sad zatražiti pomoć za nezaposlene.»

Pomoć za nezaposlene, koja posljednjih mjeseci diže prašinu u Njemačkoj, nazvana je, naime, upravo po idejnom tvorcu njezina modela: Peteru Hartzu. No, da prikaz ne bude nepotpun, treba reći da se na udaru liberala, ali i Europske unije, našao cijeli sustav koji je izgrađen upravo prema uzoru na Volskwagen, a datira još iz ranih šezdesetih, kada je zakonom utvrđeno da ni jedan suvlasnik ne može imati udio veći od 20 posto, kako bi se spriječilo neprijateljsko preuzimanje. Sporna je i uloga zaposleničkih vijeća na koje su socijaldemokrati osobito posnosni, jer su kroz taj sustav u proces odlučivanja na određeni način uključeni i radnici, no to je očito priča za neku drugu «Gospodarsku panoramu».